Linkovi

AP objašnjava: Zašto se Britanija i EU još spore oko Bregzita?


Zastave Velike Britanije i Evropske unije (Foto: AFP/John Thys)
Zastave Velike Britanije i Evropske unije (Foto: AFP/John Thys)

Prošle su više od četiri godine od kako je Britanija glasala da napusti Evropsku uniju, a skoro godina od kad je premijer Boris Džonson pobedio na izborima - uz obećanje da će "sprovesti Bregzit".

Upozorenje, sledi spojler: Bregzit nije sproveden. Dok se pregovarači obe strane spremaju za poslednje nedelje pregovora o trgovinskom sporazumu koji je teško postići, Britanija i EU još ne znaju da li će započeti 2021. u stanju organizovanog partnerstva ili haotičnog rivalstva.

“Dogovor je, za sada, verovatniji ishod, ali ne bih se još kladio na to sa većim ulogom", kaže ekspert za trgovinu Dejvid Henig, direktor za Britaniju u Evropskom centru za međunarodnu političku ekonomiju.

Evo kako stvari trenutno stoje:

Zar Britanija nije već napustila EU?

Britanija je napustila blok od 27 zemalja politički, ali ne i ekonomski. Posle referenduma u junu 2016, kada je većina Britanaca glasala za napuštanje Unije, usledili su dugi pregovori o uslovima "razvoda". Kada je tadašnja premijerka Tereza Mej konačno postigla dogovor o Bregzitu sa EU, britanski parlament je nekoliko puta uložio veto na sporazum.

Tadašnja britanska premijerka Tereza Mej na konferenciji za novinare u Briselu posle vanrednog samita lidera EU, 11. aprila 2019.
Tadašnja britanska premijerka Tereza Mej na konferenciji za novinare u Briselu posle vanrednog samita lidera EU, 11. aprila 2019.

Mej je, na kraju, podnela ostavku pošto je njen plan doživeo poraz. Njen naslednik Džonson je obezbedio sopstveni sporazum o povlačenju sa EU u oktobru 2019, kojim se dozvoljava da Britanija napusti Uniju 31. januara.

Dve strane su dale sebi tranzicioni period od 11 meseci da postignu nove dogovore o trgovini, bezbednosti i nizu drugih pitanja. Kada se taj period završi 31. decembra, Britanija će napustiti ekonomski zagrljaj EU posle višedecenijskog članstva u toj zajednici.

Šta se događa 1. januara?

Sa sporazumom ili bez njega, Britanija će napustiti carinsku uniju EU i jedinstveno tržište roba i usluga, i više neće imati slobodan pristup svom najvećem trgovinskom partneru.

Dve strane se nadaju da će postići sporazum o slobodnoj trgovini bez tarifa i kvota. Čak i ako se to dogodi, britanska vlada navodi da kompanije moraju da se pripreme za nove obrasce kao što su carinske deklaracije, i pripreme za "kratkoročni poremećaj" trgovine sa EU.

Britanija gradi velike parkinge i carinske depoe blizu luka i navodi da bi "u najgorem, ali i dalje realnom slučaju" moglo da dođe do zastoja u okviru kojeg će 7.000 kamiona čekati na ulazak u Evropsku uniju.

Izlazak Britanije bez dogovora bi bio mnogo teži, i doveo do trenutnog uvođenja tarifa na brojnu robu, u iznosu koji je odredila Svetska trgovinska organizacija - što uključuje porez od 10% na uvoz automobila i više od 30% na mlečne proizvode. Čitavi sektori britanske ekonomije bili bi uništeni, cene bi porasle i došlo bi do privremene nestašice nekih vrsta robe.

Zašto još nije postignut dogovor?

Obe strane kažu da žele dogovor ali su njihova gledišta o tome šta to znači suštinski suprotna.

Blok optužuje Britaniju da želi da sedi na dve stolice - tako što će zadržati pristup unosnim tržištima Evropske unije, a ne pristaje da sledi njena pravila. Zato Unija traži striktne pravne garancije sprovođenja svakog eventualnog trgovinskog sporazuma.

Britanija, pak, kaže da blok postavlja nerazumne zahteve i odbija da je tretira kao nezavisnu, suverenu državu.

Razgovori su otežani i zbog gubitka poverenja. Mnogi u Evropskoj uniji su sumnjičavi prema Džonsonu nakon što su ga godinama slušali kako omalovažava evropski blok i iznosi preuveličane tvrdnje o njemu. Poverenje je dodatno narušeno kada je Džonson, u septembru, objavio planove da usvoji zakon kojim bi se prekršio deo pravno obavezujućeg sporazuma o povlačenju koji je sklopio sa Unijom pre samo godinu dana.

Britanski premijer Boris Džonson na konferenciji za novinare u Dauning stritu u Londonu, 12. oktobra 2020.
Britanski premijer Boris Džonson na konferenciji za novinare u Dauning stritu u Londonu, 12. oktobra 2020.

Frustracija se pojačala prošle nedelje kada je Džonson objavio da su pregovori završeni, ako ne dođe do "fundamentalne" promene stava EU. Stav se nije promenio, ali su pomirljive reči glavnog evropskog pregovarača, Mišela Barnijea, vratile Britaniju za pregovarački sto.

Dva tima kažu da će se sastajati svakog dana, uključujući i i tokom vikenda, a sredinu novembra vide kao krajnji rok za postizanje dogovora, kako bi se ratifikovao do kraja godine.

Da li će biti dogovora?

Uz sve prepirke i ispade, dve strane su uspele da postignu dogovor o mnogim pitanjima, ali postoji veliki jaz u dve glavne oblasti.

Jedan je ekonomski mala ali simbolično velika tema ribolova. Zemlje Evropske unije kao što su Francuska, Španija i Holandija žele da zadrže pristup svojih brodova britanskim vodama, dok je Britanija rešena da uspostavi svoja ovlašćenja "nezavisne obalske države."

Flotila ribarskih brodova učestvovala je u kampanji za izlazak iz Evropske unije, na Temzi, 15. juna 2016.
Flotila ribarskih brodova učestvovala je u kampanji za izlazak iz Evropske unije, na Temzi, 15. juna 2016.

Drugo pitanje odnosi se na osiguravanje poštene konkurencije na tržištu i rešavanje sporova - ono što se naziva odredbama "ravnopravnih uslova za tržišnu utakmicu". EU se plaši da će Britanija sniziti neke društvene i ekološke standarde i upumpati državni novac u svoju proizvodnju, i tako postati ekonomski rival sa slabom regulativom na samom pragu Unije.

Britanija tvrdi da neće sniziti stnadarde. Međutim, glavni britanski pregovarač Dejvid Frost ovog meseca je izjavio da Britanija "neće prihvatiti odredbe o pravednoj tržišnoj konkurenciji koje nas vezuju uz način na koji EU obavlja stvari."

Šta ako ne bude dogovora?

Britanski premijer pominje izlazak bez sporazuma kao izlazak "pod australijskim uslovima" - budući da Australija nema sveobuhvatni trgovinski dogovor sa EU - i insistira da bi Britanija "značajno prosperirala" čak i ako se to dogodi.

Međutim, većina ekonomista kaže da bi takav izlazak zadao težak udarac ekonomiji koja je već pod pritiskom zbog pandemije koronavirusa.

Adam Maršal, generalni direktor Britanske privredne komore, izjavio je da je britanskim kompanijama, pred kojima je "trostruka pretnja koronavirusa, pojačanih restrikcija i haotičnog kraja perioda tranzicije", očajnički potrebno da imaju jasnu sliku koju bi pružio dogovor sa Unijom.

Što se tiče ekonomskog uticaja, izlazak bez dogovora bi ugrozio sve, od pristupa britanske policije bazi podataka Evropske unije, do britansko-evropske saradnje u domenu nauke.

“Saradnja koja se nalazi u osnovama svega o čemu se priča je ono što čini veliku razliku", kaže ekonomista Henig. "Dogovor postoji - i imate bazu za rešavanje ostalih problema. Nema dogovora - i čeka vas vrlo grubo "sletanje", bez mehanizama da se proces dalje vodi, uz produženu neizvesnost - a to je mnogo veći udarac."

XS
SM
MD
LG