Linkovi

Za Britance u EU "dan nezavisnosti" - dan žalosti


Endru Niksi, britanski stočar, živi u Francuskoj sa suprugom Margaret.
Endru Niksi, britanski stočar, živi u Francuskoj sa suprugom Margaret.

Pristalice Bregzita slave. Populizam je popularan - tvrdi Najdžel Faraž, britanski političar koji je više od 27 godina vodio kampanju da Britanija napusti Uniju. Međutim - nije popularan kod milion i po Britanaca koji žive u zemljama Evropske unije. Za njih, Bregzit je razlog za žalost - nešto što narušava njihovo osećanje pripadanja dok gube status državljana EU.

Protekle četiri godine sage o Bregzitu su bile period emotivnih uspona i padova za britanske iseljenike, zabrinute zbog toga koja prava će moći da sačuvaju, da li će izgubiti pristup zdravstvenoj zaštiti i izvore prihoda, pa čak i svoje kuće.

Britanski penzioneri u Evropi su dodatno zabrinuti pošto su gledali kako njihova kupovna moć slabi dok je vrednost funte opadala posle glasanja o Bregzitu. "Kao par koji živi u Italiji već 12 godina, a penzionisali smo se pre referenduma, izgubili smo skoro 20 odsto godišnjih primanja zbog devalvacije funte od kad su građani Britanije glasali za Bregzit u junu 2016", ističe Donald Lo, penzionisani britanski lekar koji živi u Pizi.

Bregzit će imati direktan i neposredan uticaj na živote britanskih iseljenika kada se period tranzicije posle povlačenja završi 31. decembra - čak i više nego na živote mnogih njegovih sunarodnika na ostrvu.

Mnogima od Britanaca u Evropi su oduzeta prava 2016, kada im je zabranjeno da glasaju na referendumu o Bregzitu zbog britanskog izbornog zakona, kojim se oduzima pravo glasa svima koji žive van zemlje više od 15 godina. Samo 200.000 britanskih iseljenika se registrovalo da glasa.

Na pitanje šta misle o Bregzitu, mnogi pominju to oduzimanje prava. "Da je britanskoj vladi zaista stalo do naših prava, ostvarila bi obećanje da nam vrati glasove na referendumu", smatra Džejn Golding, ko-predsednica grupe Britanci u Evropi, koja je vodila kampanju za ostanak u Uniji.

Britanka Lia Borucu kaže da je "očajna, zgrožena, razočarana i demoralisana".

Iseljenici kažu da se osećaju kao da ih je Britanija napustila a da su britanski ministri obraćali malo pažnje na njih dok su se pregovori trajali, po principu "daleko od očiju, daleko od srca". Dodaju da im je obećano da se ništa posebno neće promeniti u njihovom životu, ali sada shvataju da će se mnogo toga promeniti. Britanski mediji, kako ističu, nisu mnogo pratili njihove probleme koliko su izveštavali o uticaju Bregzita na stanovnike EU koji žive u Britaniji.

Kao i slučaju tri miliona stanovnika EU koliko se procenjuje da ih živi u Britaniji, britanski iseljenici moraće da ponovo podnesu zahteve zemljama u kojima žive da bi potvrdili svoje pravo boravka. To bi trebalo je je samo formalnost, i za razliku od britanskih vlasti koje treba da obrade prijave stanovnika Unije u Britaniji, zemlje EU ne planiraju da naplaćuju tu uslugu.

Proces će, ipak, verovatno biti stresan u područjima sa komplikovanom birokratijom a neke zemlje, kao što su Francuska i Italija, još nisu objavile detalje procedure kroz koju će Britanci morati da prođu. Po sporazumu o povlačenju iz unije, svi Britanci koji sada žive u EU ili se presele u neku zemlju Unije do kraja godine, tehnički će moći da ostanu i rade u zemljama EU.

Međutim, izgubiće neka od osnovnih prava EU. Neće imati istu slobodu kretanja - tako da neće moći da napuste evropsku zemlju u kojoj žive i nastane se u nekoj drugoj zemlji članici. Taj gubitak kretanja bez viza bi mogao da ima ozbiljne posledice na 80% britanskih iseljenika koji rade u evropskim zemljama. Stručnjaci kažu da bi potencijalno mogli da budu manje privlačni poslodavcima a promena bi mogla da značajno utiče na one čiji posao podrazumeva prelaženje granica ili koji imaju biznis u više od jedne zemlje EU.

54-godišnja Fiona Godfri, konsultantkinja za javno zdravstsvo, živi u Luksemburgu a klijenti su joj rasuti širom kontinenta. "Radila sam ceo svoj život a sada me brine da bih mogla da izgubim izvor prihoda", kaže ona.

Prošle godine, kada je izgledalo da će Britanija izaći iz EU bez dogovora, mnogi iseljenici su se plašili da će izgubiti svoje penzije i prava na zdravstvene usluge, kao i da će britanske državne penzije koje se isplaćuju penzionerima koji žive u EU biti zamrznute i neće se podizati u skladu sa inflacijom.

“Zbog ideje da im penzije neće rasti, neki ljudi su počinjali da razmišljaju o tome da se vrate u Britaniju", kaže Lin Pilčer, 62-godišnja Britanka koja živi u Španiji. Vlada je tek ove nedelje potvrdila da će, u skladu sa dogovorom o povlačenju, penzije i pristup zdravstvenoj zaštiti ostati isti. Određena neizvesnost ipak ostaje - da bi to moglo da se promeni u svakom dogovoru između Londona i Brisela o budućem odnosu Britanije sa EU.

Brojna druga praktična pitanja još nisu rešena, uključujući da li će profesionalne i akademske kvalifikacije Britanaca biti priznate u EU. Iseljenici koji nemaju dvojno državljanstvo mogli bi da ostanu bez prava glasa ili neće moći da se kandiduju za političke funkcije u zemljama u kojima žive. Državljani EU imaju pravo da glasaju i kandiduju se na lokalnim izborima u mestima gde žive, čak i ako nisu državljani te zemlje, po odredbama Mastrihtskog ugovora kojim je uspostavljena EU.

Za neke, Bregzit znači da ove nedelje moraju da podnesu ostavke kao izabrani lokalni zvaničnici. U nemačkom selu Brunsmark, Škotlanđanin Ian Mekneb morao je da skrati svoj treći mandat na mestu gradonačelnika. Kako je izjavio za AP: "Popiću čašu šampanjca sa članovima gradske skupštine, zahvaliti im se na sjajnom poslu i - odjahaću u sumrak."

XS
SM
MD
LG