Linkovi

Ministarstvo odbrane: Srbija ne poseduje, niti razmatra razmeštanje sistema Iskander-M


Ruski raketni sistem Iskander-M (Foto: Ministarstvo odbrane Rusije/www.mil.ru)
Ruski raketni sistem Iskander-M (Foto: Ministarstvo odbrane Rusije/www.mil.ru)

"Srbija ne poseduje raketni sistem Iskander–M, nije razmatrala, niti razmatra razmeštanje takvog sistema na svojoj teritoriji", navelo je Ministarstvo odbrane Srbije u pisanom odgovoru na upit Glasa Amerike.

Reč je o raketnim sistemima ruske proizvodnje čiji je domet veći od 500 kilometara. Namena im je uništavanje protivničkih aerodroma, aviona, radara i komandnih centara i raketnih kompleksa.

Figuriraju kao oružje koje bi se, u slučaju potrebe, moglo koristiti protiv sredstava kojima Severnoatlantska alijansa (NATO) raspolaže u državama susednim Rusiji.

U odgovoru Glasu Amerike Ministarstvo odbrane Srbije potenciralo je opredeljenje o vojnoj neutralnosti, koje je, kako navodi, stupilo na snagu skupštinskom odlukom iz 2007. godine.

U vezi s tim, a poštujući politiku vojne neutralnosti, sarađujemo sa partnerima širom sveta, kako na Istoku tako i na Zapadu, ne preferirajući pri tome ni jedan savez, organizaciju ili državu pojedinačno, što je naša prednost”, precizirano je u odgovoru ministarstva.

Po pitanju saradnje u oblasti odbrane sa Ruskom Federacijom, ističemo da je ista izuzetno razvijena, kao i da prati tradicionalno dobre i prijateljske bilateralne odnose između dve zemlje. Takođe, napominjemo da naša zemlja u naoružanju Vojske Srbije poseduje i nabavlja sredstva vojne tehnike iz Sjedinjenih Država, zemalja Evropske unije, ali i Ruske Federacije”, navodi Ministarstvo odbrane Srbije u odgovoru Glasu Amerike.

Deo javnosti Srbije zaintrigirao je mogući angažman u vezi sa raketnim sistemima Iskander-M, posle teksta ruskog portala pod nazivom "Vojni pregled" o njihovom mogućem razmeštanju na njenoj teritoriji, ukoliko aktuelna kriza u vezi sa Ukrajinom između Rusije i zapadnih partnera ne bude imala željeni epilog po ruske aspiracije.

Naslovnica teksta ruskog portala "Vojni pregled"
Naslovnica teksta ruskog portala "Vojni pregled"

Klinč Rusije i Zapada

Rusija i Zapad su poslednjih meseci u klinču, pošto je duž ukrajinsko-ruske granice ali i u Belorusiji raspoređen značajan kontingent ruskih vojnih trupa i oružja. Takođe, Rusija od Zapada traži, kako ih označava, bezbednosne garancije da Ukrajina neće postati članica Alijanse, da će se NATO uzdržati od razmeštanja oružja u blizini ruske granice, kao i da će povući snage sa područja istočne Evrope.

O tome su pokrenuti i pregovori uključenih strana – a kao reakcija na ruske poteze usledila je nedavna odluka Sjedinjenih Država da u istočnoevropskim članicama NATO-a rasporede dodatnih 3.000 vojnika. I druge države članice NATO-a Ukrajini ustupaju vojno-tehničku pomoć.

Prevelo ga je i prenelo nekoliko medija i portala iz Srbije.

Inače, “Vojni pregled” koji je plasirao narativ o mogućem raspoređivanju ruskih raketnih sistema u Srbiji, u formalnom smislu je nezavisno glasilo sa vezama u ruskom generalštabu i ministarstvu odbrane.

Andrej Šari, šef moskovskog dopisništva Radija Slobodna Evropa, za Glas Amerike kaže da iza sajta “Vojni pregled” stoji grupa, kako ih je označio, desničarskih intelektualaca oficira.

Informacije koje plasiraju mahom nisu verodostojne. Najverovatnije se posredno finansira preko niza formalno nezavisnih organizacija. Naravno, nije nužno da je baš sve o čemu pišu neistinito. Ima tamo dosta, uslovno rečeno, patriotskih novinara od značaja, koji poznaju vojničku struku i mogu imati pouzdane izvore”, objašnjava Andrej Šari, dodajući da taj sajt služi za rusku državnu propagandu.

Kremlj ga može koristiti u hibridnom ratu. Upravo zbog toga imaju i englesku stranicu. Misao da će Rusija poslati svoje rakete na Balkan nije potpuno blesava – teoretski se to može dogovoriti sa Vučićem ili, uslovno rečeno prodati, za ruski gas. Ali, ne može se reći da je baš verovatno”, zaključuje za Glas Amerike Andrej Šari – šef dopisništva Radija Slobodna Evropa u Moskvi.

Jedan od naprednih ruskih raketnih sistema S-400, čija se cena po komadu procenjuje na oko 300 miliona dolara, kratkotrajno se našao na području Srbije tokom vojne vežbe “Slovenski štit” 2019. godine.

Dopremanje od Rusije do Srbije obeležile su kontroverze jer je na ruti, sa ruskim naoružanjem, trebalo proći kroz države članice Severnoatlantske alijanse za šta nije postojalo odobrenje NATO-a.

Poslednjih godina zvanični Beograd znatno je povećao izdvajanja za odbranu – u pokušaju da ostvari dominantan položaj na Balkanu. Izdvajanja za vojsku su u 2020. i 2019. povećana na oko 1,14 milijardi dolara – što je za oko 43 odsto više u odnosu na 2018.

Vojna potrošnja u 2020, izvestila je agencija Rojters, iznosila je 2,4 odsto bruto društvenog proizvoda Srbije.

Oružje i oruđe Vojske Srbije zasniva se delom na bivšoj sovjetskoj tehnologiji. Zvanični Beograd je poslednjih godina od Rusije nabavljao borbene avione MiG-29 i drugo naoružanje, uključujući helikoptere Mi-35 i sistem protivvazdušne odbrane Pancir.

Osim toga Srbija bliske političke i ekonomske veze razvija i sa Kinom.

Ivana Stradner, naučna saradnica vašingtonskog Instituta "Ameriken entrerprajz", ukazuje da Rusija već duže vreme želi da ima, kako se izrazila, “vojni trag” na Balkanu, kao i da bi vojska Rusije sigurno imala koristi od razmeštanja ruskog naoružanja na teritoriji Srbije.

Fokus Rusije jesu bivše zemlje Sovjetskog saveza i Balkan je u toj jednačini bitan kako bi se uspostavio haos u regionu i Rusija sebe postavila kao glavnog medijatora. Pokazujući time da Severnoatlantska alijansa NATO i Evropska unija nisu sposobne da reše problem. Stoga je naoružavanje Srbije bitno, jer Moskvi i Srbiji omogućavaju jaču poziciju za pregovaranje sa Zapadom”, navodi u odgovoru Glasu Amerike Ivana Stradner.

Međutim, osim navoda o mogućem razmeštanju ruskih raketnih sistema na teritoriji Srbije, Stradner ukazuje na delove teksta koje smatra spornijim.

Vulin i Patrušev o "obojenim revolucijama"

O takozvanim obojenim revolucijama bilo je reči u Moskvi, tokom susreta ministra policije Srbije Aleksandra Vulina i sekretara Saveta bezbednosti Ruske Federacije Nikolaja Patruševa – decembra 2021.

U saopštenju srpskog ministarstva, u delu koji se odnosi na to, navedeno je da predstavljaju instrument politike centara moći i zemalja čiji je cilj narušavanje državnosti i gubitak suvereniteta pod izgovorom demokratizacije.

Postoji veći problem u ovom članku, a to je povezivanje postavljanja raketnog sistema u Srbiji sa ekološkim protestima koji se trenutno dešavaju. Autor teksta povezuje proteste i izbore u Srbiji koji se održavaju 3. aprila sa Kazahstanom i brzim odgovorom Rusije koja je poslala svoje jedinice u tu zemlju. Autor predlaže da bi Srbija mogla da krene putem stabilnog razvoja uz vojnu i političku podršku Moskve.

Takođe, aludiranje na takozvane obojene revolucije i formulisanje navodnih izgovora je nešto na šta treba obratiti pažnju imajući u vidu navode da su Srbija i Rusija nedavno formirale radnu grupu za borbu protiv obojenih revolucija”, podvlači naučna saradnica Instituta "Ameriken entrerprajz".

Takođe, Ivana Stradner uverena je da Srbija neće još dugo biti u mogućnosti da baštini politiku vojne neutralnosti, ponajviše zbog okolnosti u globalnim odnosima, koje se ubrzano menjaju.

Srbija već duže vreme igra na kartu neutralnosti balansirajući između Istoka i Zapada. Ta strategija Srbiji je išla na ruku jer Zapad nije previše pažnje obraćao na region. Ali, kada pažljivo pogledate, situacija je drugačija, jer Srbija mnogo bliže sarađuje u oblasti bezbednosti sa Rusijom nego sa Zapadom. Saradnja sa Amerikom odgovara vlastima u Beogradu kako bi bolje pregovarali sa Moskvom. Vladimir Putin će nastaviti da naoružava Srbiju ali, iako smo u nekom novom Hladnom ratu, Srbija ipak nije Jugoslavija i ova taktika Beograda neće moći još dugo da traje”, smatra sagovornica Glasa Amerike.

Međutim, uverena je i da postavka balističkih raketa na teritoriji Srbije trenutno nije realna.

Predsednik Srbije igra između Istoka i Zapada, pritom pred sobom ima i izbore, tako da postavka Iskander-M ili bilo kojih ofanzivnih, taktičkih balističkih raketa nije u interesu Beograda. To ne znači da Moskva i Beograd neće nastaviti blisku saradnju u oblasti bezbednosti i nastavku kupovine oružja i da će zbog povoljne cene gasa, Srbija morati da napravi mnogobrojne ustupke Vladimiru Putinu”, zaključuje Ivana Stradner - naučna saradnica vašingtonskog Instituta "Ameriken entrerprajz".

Zvančnici Evropske unije, ali i brojni izveštaji Evropske komisije (dokumenti u kojima se procenjuje napredak i kvalitet reformi države na putu ka članstvu u EU) ukazivali su na potrebu da Srbija u većoj meri svoje spoljnopolitičke prioritete usklađuje sa politikom EU.

Takođe, Ruska federacija, ali i Kina rukovodstvu Srbije pružaju podršku u vezi sa spoljnopolitičkim pitanjima poput spora koji ima sa Kosovom, nekadašnjom pokrajinom koja je pre skoro 14 godina proglasila nezavisnost.

XS
SM
MD
LG