Linkovi

Bajden i Mekarti još bez dogovora o granici zaduživanja


ARHIVA - Predsjednik SAD Džo Bajden i predsjedavajući Predstavničkog doma Kevin Mekarti (Foto: AP/Alex Brandon)
ARHIVA - Predsjednik SAD Džo Bajden i predsjedavajući Predstavničkog doma Kevin Mekarti (Foto: AP/Alex Brandon)

Predsednik Amerike Džozef Bajden i predsedavajući Predstavničkim domom Kevin Mekarti završili su razgovore u ponedeljak bez dogovora o podizanju limita do kojeg Amerika može da se zadužuje. Mekarti je zahtevao da Bela kuća pristane na rezove u trošenju, koje Bajden smatra "ekstremnim", dok predsednik traži nove poreze za bogate, što republikanci odbijaju.

"Osećam da smo imali produktivan razgovor. Nemamo još dogovor", naveo je Mekarti nakon jednosatnih razgovora sa Bajdenom u Ovalnoj sobi. Naveo je da će članovi njihovih kabineta nastaviti razgovore i dodao:" Verujem i dalje da ćemo uspeti".

Imaju 10 dana za dogovor, do 1. juna, da povećaju limit zaduživanja ili će doći do nemogućnosti plaćanja dugova, za koju ekonomisti upozoravaju da može da dovede do recesije. Bajden je pre sastanka rekao da je optimista u vezi sa napretkom. Naveo je da obe strane moraju da nađu način da "prodaju" dogovor svojim biračima i da može biti nekih nesporazuma.

Pregovarači dvije strane su i u nedelju razgovarali više od dva sata, a nastavili su ih i danas. S druge strane, Bajden i Mekarti razgovarali su u nedelju telefonom.

“Mislim da možemo da riješimo neke od problema ako razumijemo šta razmatramo. Međutim, bio sam vema jasan od samog početka: Moramo da trošimo manje nego što smo trošili prošle godine", rekao je Mekarti.

Sekretarijat za finansije u ponedeljak je ponovio da očekuje da će moći da plaća račune samo do 1. juna, ako se ne podigne granica zaduživanja.

U trećem pismu Kongresu za tri nedelje, sekretarka za finansije Dženet Jelen navela je da je "veoma vjerovatno" da ta agencija neće moći da ispunjava sve finansijske obaveze do početka juna, što bi prvi put zemlju dovelo u situaciju da ne može da plaća dugove.

Bajden je prethodno u nedelju rekao da republikanci u Predstavničkom domu moraju da odustanu od "ekstremnog stava" o budžetskoj potrošnji i da neće biti dogovora koji bi bio zasnovan samo na republikanskim uslovima.

"Vrijeme je da republikanci prihvate da se dvostranački dogovor ne može isključivo postići na osnovu stranačkih zahtjeva", rekao je Bajden na kraju G7 samita.

Republikanci traže veliko rezanje budžetskih izdataka i odbacuju alternative koje nudi Bijela kuća koja traži zatvaranje rupa u poreskim zakonima i ograničeno smanjenje vladinih troškova. Prethodni predsjednici i kongresni lideri postizali su dogovore o podizanju granice zaduživanja 78 puta u pregovorima u kojima ni jedna strana nije dobijala sve što je željela.

Trenutna gornja granica američkog duga je 31 hiljadu 400 milijardi dolara, koju Kongres mora da podigne da bi vlada mogla da nastavi da ispunjava finansijske obaveze.

Ako bi trenutna kriza na kraju dovela do recesije u SAD, ne bi potonula samo američka ekonomija, prenosi agencija Asošijeted pres.

Ukoliko ne bude dogovora o podizanju granice zaduživanja, i Amerika dođe u situaciju da ne može da plaća račune prvi put u istoriji, to bi brzo uticalo na ostatak svijeta.

Narudžbine za kineske fabrike koje prodaju elektroniku Sjedinjenim Državama mogle bi da nestanu. Švajcarski investitori koji su vlasnici obveznica američkog Sekretarijata za finansije bi pretrpjeli gubitke. Kompanije u Šri Lanci više ne bi mogle da koriste dolar kao alternativu svojoj nestabilnoj valuti.

"Ni jedan ćošak globalne ekonomije ne bi bio pošteđen, ako američka vlada ne bude mogla da plaća račune i kriza se brzo ne riješi", rekao je Mark Zandi, glavni ekonomista u kompaniji "Moody’s Analytics".

Zandi i njegove kolege zaključili su da bi, i u slučaju da se granica zaduživanja probije samo nedelju dana, američka ekonomija oslabila brzo i toliko da bi bilo izgubljeno oko 1,5 miliona radnih mjesta.

Ako bi vlada duže bila u situaciji da ne može da ispunjava finansijske obaveze - tokom ljeta - posljedice bi bile mnogo teže, navodi se u analizi Zandija i njegovih kolega: američki ekonomski rast bi potonuo, 7,8 miliona poslova u Americi bi nestalo, kamatne stope bi naglo skočile, kao i stopa nezaposlenosti i to sa trenutnih 3,4 odsto na 8 procenata, a zbog pada na berzi domaćinstva bi izgubila 10 hiljada milijardi dolara.

Neizvjesnost povećava i činjenica da veći dio finansijske aktivnosti zavisi od uvjerenja da će Amerika uvijek plaćati svoje račune. Njene obveznice, koje se dugo smatraju veoma bezbjednim resursom, osnova su globalne trgovine, izgrađene na višedecenijom povjerenju u Ameriku. Ako SAD ne budu plaćale račune, to bi moglo da teško pogodi tržište obveznica sekretarijata za finansije vrijedno 24 hiljade milijardi dolara, izazove zastoj na finansijskim tržištima i podstakne međunarodnu krizu.

Neisplaćivanje duga bi bilo katastrofalno, sa nepredvidivim, ali dramatičnim posljedicama po američko i globalna finansijska tržišta", upozorio je Esvar Prasad, profesor trgovinske politike na Univerzitetu Kornel i saradnik Instituta Brukings, tink tenka sa sjedištem u Vašingtonu.

Nova prijetnja pojavila se u trenutku kada se svjetska ekonomija suočava sa nizom drugih - od rasta inflacije i kamatnih stopa do aktuelnih posljedica ruske invazije na Ukrajinu i uspona autoritarnih režima.

U prošlosti, američki lideri uspjevali su da se dogovore o podizanju granice zaduživanja prije nego što je bilo prekasno. Kongres je podizao, mijenjao ili produživao limit do kojeg zemlja može da se zadužuje 78 puta od 1960. godine, poslednji put 2021.

Međutim, problem se pogoršao. Produbile su se stranačke podjele u Kongresu dok je dug nastavio da raste zbog višegodišnjeg rasta potrošnje i velikih poreskih olakšica. Sekretarka za finansije Dženet Jelen upozorila je da bi vlada već 1. juna mogla da dođe u situaciju da ne može da podmiruje dugove, ako Kongres ne podigne gornju granicu duga.

"Ako bi se povjerenje u obveznice (američkog sekretarijata za finansije) poljulalo iz bilo kog razloga, to bi potreslo sistem i imalo ogromne posljedice po globalni rast", rekao je Moris Obstfeld, saradnik Peterson Instituta za međunarodnu ekonomiju i bivši glavni ekonomista u Međunaronom monetarnom fondu (MMF).

Strane vlade i privatni investitori vlasnici su oko 31 odsto američkih obveznica na finansijskim tržištima ili gotovo 7 hiljada 600 milijardi dolara. Zbog dominantnosti dolara na svjetskom tržištu još od Drugog svjetskog rata, za SAD je relativno lako da pozajmljuju i finansiraju sve veći vladin dug.

Međutim, zbog velike potražnje, dolar je često vredniji od ostalih valuta što takođe ima svoju cijenu: Jak dolar znači i da su američki proizvodi skuplji u odnosu na strane, zbog čega su američki izvoznici u nepovoljnijoj poziciji. To je jedan od razloga zbog kojeg je u SAD trgovinski deficit svake godine od 1975.

Prema proračunu Federalnih rezervi (američke centralne banke), od 1999. do 2019. godine, 96 odsto trgovine u Sjevernoj i Južnoj Americi se obavljalo u američkim dolarima, kao i 74 procenta u Aziji. Drugdje van Evrope, gdje dominira euro, u dolarima se obavlja 79 odsto trgovine.

Američka valuta je toliko pouzdana, da trgovci u nekim nestabilnim ekonomijama traže da se plaća u dolarima, umjesto domaće valute. Čak i kada kriza prvobitno izbije u SAD, dolar je bezbjedno utočište za investitore. To se dogodilo 2008. godine, kada je kolaps američkog tržišta nekretnina izazvao krah stotina banaka i finansijskih firmi. Međutim, vrijednost dolara je naglo skočila.

"Čak i kada smo mi bili problem - Sjedinjene Države - i dalje se pribjegavalo kvalitetu. Dolar ima moć", kaže Klej Louri, ekspert Instituta za međunarodne finansije.

Ako bi SAD probile granicu zaduživanja bez rešavanja spora, a Sekretarijat za finansije bio u poziciji da ne može da plaća račune, Zandi sugeriše da bi vrijednost dolara ponovo rasla, barem u početku "zbog neizvjesnosti i straha"

"Globalni investitori jednostavno ne bi znali gdje da idu osim tamo gdje su uvijek išli kada dođe do krize, a to je Amerika", ističe Zandi.

Međutim, tržište obveznica bi bilo paralisano, investitori bi mogli da prebace novac u američke fondove ili akcije vodećih američkih korporacija i na kraju bi neizvjesnost dovela do pada vrijednosti dolara, kaže Zandi.

Dolar, iako je i dalje dominantan globalno, izgubio je određenu poziciju proteklih godina kako se više banaka, kompanija i investitora okreće euru i u manjem obimu kineskom juanu. Dužnička kriza bi svakako pokrenula pitanja o ogromnoj finansijskoj moći SAD i dolara.

XS
SM
MD
LG