Linkovi

Zašto društvo koje je iskusilo ratove ne podržava Ukrajinu


Obeležavanje godišnjice bombardovanja ispred zgrade Generalštaba 2015.
Obeležavanje godišnjice bombardovanja ispred zgrade Generalštaba 2015.

BEOGRAD - Obeležavanje 23. godišnjice NATO bombardovanja SR Jugoslavije ove godine se dešava paralelno sa ratom u Ukrajini, koji traje tačno mesec dana. Društvo u Srbiji je podeljeno po pitanju aktuelnog konflikta, s tim što građani u mnogo većem broju podržavaju Rusiju nego Ukrajinu, što se moglo videti na do sada održanim protestima u Beogradu.

Istraživanje Nove srpske političke misli pokazalo je da je čak 61 odsto građana u Srbiji smatra da su za rat u Ukrajini odgovorni NATO i SAD, a 3,5 veruje da je za to odgovorna Rusija. 4,5 odsto građana misli da je za rat odgovorna Ukrajina. Urednik NSPM Đorđe Vukadinović rekao je da je javno mnjenje „spontano rusofilno“ i da građani osećaju nastavak onoga što se dešavalo 1999. kada je bombardovana SRJ i da zato podržavaju Rusiju.

Zbog čega društvo koje je preživelo barem dva rata ne pokazuje saosećanje sa žrtvama aktuelnog sukoba koji je veoma blizu?

„Ne treba tragedije upoređivati, a pogotovo ne zloupotrebljavati. Ja doživljavam tako da se mi danas radujemo ukrajinskoj tragediji jer smo i mi preživeli tragediju pre 23 godine, pa se sad eto neko treba da ispašta jer smo i mi ispaštali. Mislim da taj prilaz u Srbiji nije dobar, celishodan, nije korektan“, kaže za Glas Amerike diplomata Srećko Đukić, bivši ambasdor Srbije u Belorusiji i autor knjige o bombardovanju „’Anđeo’ nad Srbijom“.

Razlike između NATO bombardovanja i rata u Ukrajini su brojne, od uzroka, načina ratovanja, ciljeva i ishoda rata. Već su vidljive razlike u broju žrtava i srazmeri razaranja, u čemu prednjači Ukrajina, kaže Đukić.

NATO je 1999. intervenisao pošto je predstavio dokaze o zločinima nad kosovskim Albancima, ali bez odobrenja Saveta bezbednosti UN. Moskva je samoinicijativno krenula u invaziju na Ukrajinu, uz osporavane tvrdnje da sprečava genocid nad ruskim narodom.

Prema mišljenju Srećka Đukića, prva sličnost se ogleda u tragediji i jednog i drugog naroda. Druga – u kršenju međunarodnog prava.

„Ako bi tražili neke sličnosti šta se dešavalo 1999. godine 24. marta i šta se danas dešava, 23 godine kasnije 24. marta u Ukrajini, onda je to naravno i na jednoj i na drugoj strani eklatantno kršenje međunarodnog prava. I još nešto – radi se o kršenju međunarodnog prava od strane najistaknutijih članica svetske zajednice", napominje Đukić.

Srećko Đukić o sličnostima rata u Ukrajini i bombardovanja SRJ 1999.
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:18 0:00

Ukrajina je bila jedna od prvih zemalja koja je osudila bombardovanje SRJ, i među prvima poslala predstavnike države u Beograd kada je bombardovanje završeno, podseća bivši ambasador Srbije u Belorusiji. Isto kao i Rusija, nije priznala nezavisnost Kosova. Ukrajina je imala jedno od najdužih prisustva u misiji KFOR-a na Kosovu, za razliku od Rusije.

„Ukrajina je bila jedna od prvih zemalja koja je poslala svoj kontingent u okviru KFOR-a i ona je ostala tamo do 2010. I obnovila je svoje učešće 2020, dakle zemlja koja ima jednu od najdužih mirovnih misija na Kosovu. Samo da podsetim da je Rusija imala svega dve godine misiju i da je otišla sa Kosova obrazlažući da nije u materijalnoj mogućnosti da izdržava svoju misiju u KFOR-u. To je bilo ogromno razočaranje ne samo za našu zvaničnu politiku, nego i narod na Kosovu“.

Stavove građana o ratu u Ukrajini oblikuju mediji

Međutim, o ovoj i drugim činjenicama o Ukrajini i Rusiji i aktuelnom sukobu u javnosti se ne razgovara otvoreno i objektivno, kaže Đukić, već se javno mnjenje oblikuje pod uticajem aktuelnog režima.

„I nije čudo što imamo iskrivljenu sliku događaja koji su se dešavali u bivšoj Jugoslaviji, i na rat koji Rusija vodi u Ukrajini, nama bliskoj i dragoj zemlji, ništa manje bližoj i dražoj nego što je Rusija“.

Može li medijska slika o ratu u Ukrajini da utiče na to da generacije u Srbiji koje su preživele dva rata pokažu neosetljivost na aktuelni sukob i u većem broju podrže napadača - Rusiju?

Profesor socijalne psihologije na Filozofskom fakultetu Dragan Popadić odgovara potvrdno, jer je jedno što ljudi znaju o ratu u Ukrajini – ono što vide u medijima. Podseća i na nedavno objavljeno istraživanje BIRODI-ja, koje je pokazalo da se u periodu od 10 meseci o Kini i Rusiji na nacionalnim frekvencijama negativno izveštavalo nula sekundi.

Kako mediji oblikuju javno mnjenje o ratu u Ukrajini?
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:36 0:00

"Ta slika o tome da Rusija može da radi nešto loše, da Putin nije idol kojem se ceo svet divi je slika koja nije postojala u glavama ljudi svih ovih godina, ne samo sada kada je rat u Ukrajini. Sada se sa tom pričom nastavlja. Negde se mogu čuti uzdržali komentari, ali ono što većina sagovornika na nacionalnim frekvencijama priča iz sata u sat je o tome da je ne toliko kriva Ukrajina, nego da je marioneta faktički, slučajna žrtva, ali je kriva što je marioneta. To je rat između dobrog Putina i zlog Zapada, a Ukrajina je bila naivna i stala na stranu NATO-a".

Popadić dodaje da je slika o Rusima kao braći i Zapadu kao neprijatelju godinama stvarana, pa se sada sve nove informacije lako asimiluju u tu sliku.

Kaže da je jedno od objašnjenja zašto deo javnosti nije osetljiv na slike iz Ukrajine – i ističe da je to objašnjenje nepopularno i tabuizirano – to što rat u Ukrajini domaćoj javnosti zapravo ne liči na bombardovanje, nego na nešto drugo.

"Nije potrebno reći da sam protiv takve odmazde prema narodu kao što je NATO bombardovanje, ali ljudi su do 8 sati uveče bili na mostovima, javljano je šta će biti srušeno itd, i ove slike ne izazivaju asocijacije na to. Slike koje izazivaju asocijacije su pad Vukovara, paljenje sela u Hrvatskoj i BiH, opsada Sarajeva, ta vrsta slavnog vojevanja se mnogima ovde rađa. Mi smo u jednom trenutku mogli da budemo kao Rusi sada, mogli smo da pregazimo neprijatelje, sve asocijacije idu na drugu stranu. Otuda veća empatija prema ruskim vojnicima koji ruše i bombarduju, nego stanovništvu koje je ovde slično onom u Vukovaru ili Sarajevu. Ne kod svih građana, naravno, ali kod političara, kod onih koji oblikuju javno mnjenje, to su prve asocijacije – na slavno vojevanje koje su oni vodili".

Zvanični Beograd osudio je kršenje teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali nije uveo sankcije Rusiji – uprkos brojnim pozivima zapadnih zemalja i EU. Srbija je glasala za rezoluciju UN kojom se osuđuje ruska agresija u Ukrajini, a priključila se i odluci Saveta EU o produžavanju sankcija bivšem ukrajinskom predsedniku Viktoru Janukoviču.

Provladini mediji, posebno tabloidi, kako se do sada pokazalo, više su naklonjeni Rusiji i plasiranju neproverenih informacija koje pravdaju agresiju u Ukrajini. Na tu pojavu je nedavno upozorila i pomoćnica američkog državnog sekretara Karen Donfrid.

Američka predstavnica je skrenula pažnju na dezinformacije koje Kremlj širi, kako bi opravdao "brutalan i nehuman rat", i ocenila da u tome učestvuju i srpski mediji.

"Uprkos tome šta pojedini tabloidi pišu, činjenica da je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, nema ničega humanog u tome što rade", rekla je Donfrid u intervjuu za Kurir.

XS
SM
MD
LG