Linkovi

Analitičari: Pritisak Moskve na Srbiju biće politički, ne ekonomski


Protest građana Beograda protiv ruske vojne operacije u Donbasu (foto: Fonet)
Protest građana Beograda protiv ruske vojne operacije u Donbasu (foto: Fonet)

Na dan kada je počela invazija Rusije na Ukrajinu, u Beogradu je održana sednica Saveta za nacionalnu bezbednost, zasedala je i Vlada, predsednik Srbije Aleksandar Vučić se sastao sa ambasadorima Kvinte, ali je javnost ostala uskraćena za zvanične državne stavove, kao i za procene da li će se i kako rat u Ukrajini odraziti na Srbiju.

Srbija se do sada nije priključila sankcijama koje su Brisel i Vašington uveli Rusiji, ali će Srbija kao i čitav svet trpeti posledica i rata i sankcija. Po mišljenju ekonomiste Vladimira Gligorova moguće je očekivati pre svega politički pritisak Moskve na Beograd, a po njegovim rečima treba voditi računa o tome ko ima koju ekonomsku snagu i značaj u Srbiji:

Ako izuzmete energiju ruski ekonomski značaj za Srbiju je minimalan. To što Srbija prodaje Rusiji to nije veoma značajno i nije tako da ne možete da prodajete na drugim mestima, to su uglavnom poljoprivredni proizvodi. Zapravo poljoprivredni proizvodi bi trebalo da dožive rast cena - u tom smislu bi taj problem za Srbiju bio manji, nezavisno od toga kome ćete prodavati bilo žitarice, bilo voće i povrće. Tako da tu nema tog pritiska. Pristisak će biti strogo politički, kao i u svim drugom slučajevima”, kaže Gligorov i dodaje da Rusija nije ekonomski važna za svet, čak ni za Srbiju ako se izuzmu energenti.

Za Srbiju je veći problem, po njegovim rečima, što je vodila politiku očekivanja da će se promeniti odnos snaga u svetu pa će svi ti zamrznuti sukobi koje održava Srbija oko Srbije – da će to onda da padne Srbiji u ruke. To je sad opterećenje, kaže Gligorov:

Zato što ćete imati pritisak iz Republike Srpske da se podrži Rusija, imaćete i iz srpske javnosti, posebno ove koja je preokupirana Kosovom, da se podrži Rusija. Imaćete pritisak ljudi kao što je gospodin Kusturica koji je sada izabrao da bude ako sam dobro razumeo umetnički direktor teatra ruske vojske. Imaćete taj pritisak da se solidariše Srbija sa Rusijom i onda je to veliki problem zbog toga što ekonomski interesi Srbije nisu u Rusiji nego u Evropi. I to je taj problem”.

Sada je, kaže Gligorov u razgovoru za Glas Amerike, najvažnije koliko će trajati rat u Ukrajini jer od toga zavisi i koliko će koštati taj rat. Što bude trajao, to će biti veće posledice, pre svega po Rusiju, kaže sagovornik Glasa Amerike:

“Ono što je mnogo važno da se tu razume jeste da izvori prihoda u Rusiji su uglavnom nafta i gas. Ako tih izvora nema, ili se oni smanje, onda je naravno čitava ta stvar skuplja. Vi treba da uzmete u obzir to da čitava ova operacija nije besplatna, tako da Rusi moraju prodavati to negde da bi imali sredstva da bi radili to što nameravaju da rade. Nije do kraja jasno gde se teži. Tako da nema mnogo drugih kupaca za te količine gasa i nafte koje ne bi išle u Evropu, posebno ne po povoljnim cenama”, ističe Gligorov i objašnjava da ni Kina nema neke dodatne potrebe za ruskim gasom i naftom:

Ona ima već dovoljno što od Rusije, što od drugih zemalja. Dobro, moglo bi eventualno to da se promeni, pa da se ruski gas kupuje jevtinije nego sada, jer to bi bila posledica ako bi trebalo da se prodaje Kini, a dodatne tražnje nema, što onda opet oslobađa druge snabdevače Kine da prodaju gas na drugoj strani. Nije to tako jednostavno kao što se čini. Nije uopšte isključeno da, ne naravno u godini dana i ne možda u dve godine, ali na srednji rok nije isključeno da zbog ovoga cene energenata padnu u stvari zato što će biti povećana ponuda energenata da sve ovo finansira”.

Uključivanje drugih u sukob vodi Evropu u rat

A vojni analitičar Vlade Radulović kaže da posle invazije Rusije na Ukrajinu još nema razloga za brigu i paniku, ali da svakako treba biti oprezan. Do sada je Srbija uspevala da se drži po strani, ali je pitanje koliko će takva pozicija biti održiva nakon izbijanja rata u Ukrajini:

Ako bi Srbija krenula tom linijom da na bilo koji način i progleda Rusiji kroz prste za invaziju koju je de facto Ruska federacija preuzela prema Ukrajini, na taj način bi direktno pljunula na sebe, na svoj ustav i na sve ono što se dešavalo 1999. godine i nešto malo ranije. Dakle mi nemamo taj luksuz”.

Radulović podseća i da Ukrajina, uprkos tome što na njenoj teritoriji rat praktično traje od 2114. godine, nije povukla svoj vod sa 40 vojnika u sastavu KFOR-a.

Sa druge strane, osim energetske zavisnosti od Rusije, sada se kao problem, po mišljenju Radulovića, pojavljuje i intenzivna vojno-tehnička saradnja sa Ruskom Federacijom, kao i sve veći pritisci zvanične Moskve:

Jedini argument koji bih do sada stavio po strani, a koji je do jutros imao smisla, je taj argument da Rusija kao stalna članica Saveta bezbednosti UN sa pravom veta pruža podršku po pitanju Kosova. Ovim potezom koji je Putin jutros uradio ova priča je stavljena ad acta. Ni zvanična Moskva, ni njen ambasador u UN neće imati više kredibiliteta da priča o poštovanju teritorijalnog integriteta, međunarodnog prava, po poštovanju rezolucije UN zato što su je oni prekršili”.

Govoreći o samoj vojnoj akciji Rusije, Radulović ističe da je reč takozvanom brzom ratu i nameri da se što pre zauzme Kijev.

Sa druge strane, kolika je verovatnoća za taj uspeh, koliko je to realno, to zavisi od ukrajinske vojske, koliko bude imala snage da pruži otpor ruskom agresoru. Što se tiče uključivanja drugih strana, bilo koje uključivanje znači da je Evropa u ratu”.

Na pitanje šta je plan Rusije i ruskog predsednika Vladimira Putina, Radulović smatra da se po obimu vojne akcije može govoriti o pokušaju da se okupira cela Ukrajina:

Da li će do toga doći, ostaje da vidimo jer velika je sila koja se obrušia na Ukrajinu, jer ne možete porediti Ukrajinu i Rusiju. Na kraju krajeva, Ruska Federacija je nukelarna sila, a Ukrajina nije. Ukoliko se ide na okupaciju, onda bi to značilo da se u Kijevu postavljaju političke strukture koje dolaze direktno iz Moskve, Ukrajina bi postala ruski satelit u Evropi i izvršvala sve ono što Moskva naredi”.

A u Beogradu, čekajući da se srpski zvaničnici obrate javnosti, na svim medijima, pre svega na televizijama rat u Ukrajini je glavna tema. Na društvenim mrežama se vode velike polemike proruski raspoloženih građana koji su u većini i onih koji su u manjini i osuđuju delovanje Rusije u Ukrajini, u koje se po pravilu uključuje i pitanje Kosova.

XS
SM
MD
LG