Linkovi

Analitičari: Kina postaje kamen spoticanja u transatlantskim odnosima?


ARHIVA - Kontejneri sa nemačkim proizvodima za izvoz. Luka u Hamburgu, 15. oktobra, 2018. (Foto: AP /Martin Meissner)
ARHIVA - Kontejneri sa nemačkim proizvodima za izvoz. Luka u Hamburgu, 15. oktobra, 2018. (Foto: AP /Martin Meissner)

Evropska unija i Kina postigle su krajem godine sporazum u oblasti investiranja bez presedana u kineskom poslovanju. Pregovori koji su trajali sedam godina, užurbano su okončani 30. decembra. Međutim, nastupajuća dugoročna investiciona evropsko-kineska saradnja, zaključena bez evropske konsultacija sa američkom stranom, odvija se u trenutku pojačanih tenzija između SAD i Kine. Poprema mišljenju nekih eksperata dogovor bi mogao da ide na štetu transatlantskog partnerstva.

Štefan Lene, ekspert Karnegijeve zadužbine za Evropu, ističe da "Amerika ostaje najznačajniji evropski ekonomski partner", ali da Kina zauzima drugo mesto.

"Do izmene je došlo", nastavlja Lene, "nakon što su Sjedinjene Države krenule putem trgovinskog i ekonomskog razdvajanja od Kine, dok je Evropa krenula upravo u suprotnom smeru. Biće to tema o kojoj će SAD i Evropska unija razgovarati ne samo sledeće četiri godina Bajdenovog mandata, već možda i sledećih 10 godina”.

Kinesko-evropsko približavanje otpočelo je, u stvari, u jeku globalne finansijske krize 2008, koja je izuzetno teško pogodila evropski blok. Kina je upravo tada krenula sa ulaganjem ogromnih investicija u evropske zemlje. Pet godina kasnije (2013), održan je zajednički samit na kojem su Evropska unija i Kina pokrenule promociju sveobuhvatnog zajedničkog ‘strateškog partnerstva do 2020. Ubrzo posle toga, predsednik Ši Đinping obavio je i prvu državnu posetu jednog kineskog lidera Briselu.

Pribižavanje dve strane bilo je u skladu sa tadašnjim interesima Sjedinjenih Država, ističe Čarls Kapčan, bivši specijalni savetnik za Evropu u administraciji Baraka Obame i visoki saradnik uticajnog Saveta za spoljnopolitičke odnose, koji dalje objašnjava:

“Sve to bilo je u službi pretvaranja zapadnog liberalnog poretka u globalni liberalni poredak. Delovali smo pod pretpostavkom da kako Kina bude sve bogatija, kako njena srednja klasa bude bila sve veća, liberalizovaće se i sistem u Kini”.

Gotovo poslednjeg dana prošle godine, Evropska unija potpisala je opsežan investicioni sporazum sa Kinom, koja se obavezala na do sada nezabeležen nivo pristupa evropskim kompanijama kineskom tržištu.

Lene smatra da evropski blok ne prelazi olako preko kineskih prekršaja ni na ekonomskom, ni na političkom polju:
"Evropska unija nije slučajno tokom 2019. proglasila Kinu i za evropskog partnera, ali i evropskog suparnika i strateškog rivala na širem planu. Evropa se i dalje nada da će Kina sagledati prednost preuzimanja uloge benevolentnog globalnog aktera“.

Briselu je, takođe, stalo da uveri Vašington da su standardi usvojeni u najnovijem sporazumu sa Kinom takvi da bi ih Sjedinjene Države i same odobrile, dodaje Lene.

Čarls Kapčan sa svoje strane ističe da je za administraciju Džoa Bajdena od bitnog značaja da transatlantski saveznici imaju u vidu pitanje rata i mira i u drugim regionima, kao što je pacifički, gde svetski spoljnotrgovinski promet u kojem Evropa znatno učestvuje, iznosi više od 10 hiljada milijardi dolara godišnje.

“Postoji dobar i manje dobar scenario za budućnost. Ili ćemo uspeti da sednemo za zajednički sto sa Kinom i dogovorimo se o zajedničkim međunarodnim ciljevima i putu do njih, ili nećemo. Neuspeli scenario bi mogao da nas dovede do opasno napetih strateških odnosa kao iz hladnoratovskih dana sa Sovjetskim Savezom. Bio je to bipolarni odnos između američke demokratije i sovjetskog komunizma”.

Kina je pre samo nekoliko dana uputila najmanje 15 borbenih aviona, protivpodmorničkih letelica i izviđačkih aviona u tajvanski vazdušni prostor, zajedno sa najmanje šest bombardera, uz četiri borbena aviona. Tajvan je uzvratio sopstvenim letelicama. Sjedinjene Države su izrazile svoju „čvrstu“ podršku Tajvanu i uputile američku flotu u Južno kinesko more.

XS
SM
MD
LG