Ekspertkinja Ujedinjenih nacija za ljudska prava saopštila je da su represija nad disidentima i gušenje građanskih i političkih prava u Rusiji dostigli nivoe bez presedana od početka invazije na Ukrajinu.
Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava u Rusiji Marijana Kacarova je u obraćanju Savjetu UN za ljudska prava, povodom svog prvog izvještaja, rekla da je poslije totalne ruske invazije na Ukrajinu "uslijedilo brzo pogoršanje stanja ljudskih prava".
Poručila je da je postepeno i proračunato ograničavanje ljudskih prava u Rusiji tokom protekle dvije decenije "kulminiralo trenutnom državnom politikom kriminalizacije bilo kakvog protesta i jačanja podrške ratu" kroz cenzuru, propagandu koju sponzoriše država i izvore informacije koje kontroliše državni aparat.
Tokom rasprave pred savjetom u četvrtak i petak, Kacarova je delegatima prenijela da su ruske vlasti pokušale da ometu njen rad tako što su joj onemogućile pristup ruskoj teritoriji i spriječile je da se sastaje sa različitim akterima, među kojima su vladini zvaničnici, žrtve kršenja ljudskih prava, predstavnici civilnog sektora i organa za sprovođenje zakona.
“To me nije spriječilo da dobijem informacije od gotovo 200 izvora iz Rusije i izvan te zemlje", istakla je Kacarova.
Od početka rata u Ukrajini do juna ove godine, 20.000 ljudi privedeno je zbog učešća u uglavnom mirnim antiratnim protestima, a više od 600 krivičnih tužbi podnijeto je zbog takozvane "antiratne aktivnosti", navela je izvjestiteljka UN.
“Primila sam kredibilne izvještaje o mučenjima i lošem tretmanu demonstranata, uključujući i optužbe o silovanju i drugom seksualnom nasilju, koje su zvaničnici organa za sprovođenje zakona činili nad ženama i muškarcima u pritvoru", rekla je Kacarova.
Navela je i da je došlo do naglog rasta politički motivisanih progona, sa više od 500 novih slučajeva samo prošle godine. Najmanje 82 slučaja pokrenuta su prvih sedam mjeseci ove godine.
“Optužnica protiv novinara Vol strit žurnala Evana Gerškoviča za špijunažu, podvlači nedavnu upotrebu takvih optužbi protiv istraživačkih novinara i ljudi koji nemaju pristup državnim tajnama", upozorila je zvaničnica svjetske organizacije.
U obraćanju novinarima u Ženevi, Kacarova je rekla da slučaj Gerškoviča i političkih ličnosti kao što su Aleksej Navalni, novinar Vladimir Kara-Murza i ruski opozicioni političari Ilja Jašin i Aleksej Gorinov, naglašavaju značaj njenog mandata kao mosta do građana u Rusiji.
Istakla je da svoj mandat smatra "glasom za građane Ruske Federacije, za žrtve u civilnom sektoru, za one koji se usuđuju da govore protiv rata u Ukrajini i koji se zbog toga kažnjavaju".
Takođe je poručila da je spremna da sasluša bilo koga u Rusiji " i da primi njihove prijave, žalbe ili primjedbe i da ih iznese pred ruskim vlastima i međunarodnom zajednicom".
Međunarodnu zajednicu je pozvala da pokušava da razgovara sa ruskim vlastima da bi osigurala da se oslobode svi politički zatvorenici i uvedu sveobuhvatne mjere da se zaštiti i omogući ključni rad branilaca ljudskih prava.
Rusija je bojkotovala sastanak. Većina delegata, koja je učestvovala u raspravi, izrazila je zabrinutost zbog pogoršanja stanja ljudskih prava u Rusiji.
Osudili su obračun sa protivnicima rata u Ukrajini i oštro kritikovali ograničenja na rad civilnog sektora u Rusiji, i ućutkivanje novinara i aktivista za ljudska prava koji su govorili protiv rata.
Nekoliko zemalja kritikovalo je rusko ugnjetavanje manjina. Osudili su nedavne napade na pripadnike LGBTQI zajednice i kršenje njihovih prava.
Pojedine zemlje su pak branile Moskvu. Sirija je u potpunosti podržala stav Rusije i izvještaj o ljudskim pravima nazvala "neosnovanim, subjektivnim i punim obmanjujućih i neosnovanih optužbi". Takođe je navela da bi savjet trebalo da ukine svoj "destruktivni pristup", a države da prestanu da se miješaju u unutrašnja pitanja Rusije.
Predstavnica Nikaragve odbacila je, kako je ocijenila, manipulacije specijalne izvjestiteljke kada je riječ o Rusiji. Ustvrdila je da njen mandat promovišu zapadne zemlje čiji cilj je destabilizacija Rusije. Kuba je izvještaj odbacila kao selektivnu političku vježbu protiv određene zemlje pod izgovorom ljudskih prava i bez pristanka države na koju se to odnosi.
