Linkovi

Oporavljeni od koronavirusa: Svrha je pomoći drugima


Frensis Vilson i Karlos Gavidija - dvojica pacijenata oporavljenih od koronavirusa (Foto: preuzeto uz dozvolu autora)
Frensis Vilson i Karlos Gavidija - dvojica pacijenata oporavljenih od koronavirusa (Foto: preuzeto uz dozvolu autora)

Simptomi i upozorenja o koronavirusu u fokusu su svetske javnosti od pojave, proglašavanja epidemije i na kraju pandemije tog oboljenja respiratornih organa. Međutim, kako zdravstvene tegobe i problemi koje izaziva Kovid 19 izgledaju iz prve ruke? Nekoliko građana podelilo je sa Glasom Amerike svoja iskustva, misli i strahovanja, koja su imali iz dana u dan, dok su se nosili sa virusom od čijih posledica trpi čitava planeta. Čitate završnicu priče.

Frensis Vilson, dvadeset sedmogodišnji pravnik i student prava koji je preboleo i preživeo koronavirus, nema gotovo nikakvih sećanja iz perioda desetodnevne kome koju je proveo na respiratoru. Seća se, međutim, da je dva puta bio uveren da je mrtav.

Taj mladić se, posle neizvesne borbe sa virusom u kojoj je pobedio, vratio u svoj dom u državi Virdžinija. Prethodne dane, kaže, proveo je sa maskom na licu – razmišljajući kroz šta je sve prošao.

Zek Armstrong i Frensis Vilson u šetnji
Zek Armstrong i Frensis Vilson u šetnji

Jutarnja proslava

Njegovi cimeri, koji su takođe oboleli i oporavili se u kućnom karantinu, organizovali su malu proslavu kada je Vilson prvi put iz svoje sobe izašao bez zaštitne maske.

“Mnogo mi znači to što sam okružen ljudima koje poznajem”, rekao je Frensis Vilson.

Na to se nadovezao njegov cimer Zek Armstrong.

“Jednog jutra se samo tako pojavio bez maske na licu. Uzviknuli smo od radosti: Tooo, nema više maske“, opisao je Armstrong.

Na samoj ivici

Događaje iz bolnice Vilson pokušava da rekonstruiše komunicirajući sa medicinskim sestrama za koje kaže da su zaslužne što je preživeo. Priseća se jedne od bolničarki koja je pridržavala telefon dok se njegova porodica opraštala od njega u momentima kada je smrt delovala neizbežno.

“Frensis, pokušaj da prebrodiš to – volimo te!”, kroz maglu se seća glasova bližnjih koje mu se činilo da je čuo.

Vilson je ispričao i da je imao utisak da posmatra sam sebe i ostale događaje u bolničkoj sobi zbog čega je bio ubeđen da je preminuo. Faktički – jedva da je disao.

“Ovo je Frensis Vilson – nivo kiseonika u plućima je oko 38 odsto potrebno je da ga pratimo”, priseća se sagovornik Glasa Amerike glasova koje je čuo.

“Ako sam mrtav – otkud mi kiseonik u plućima pitao sam se i pomislio da su to samo nešto malo što je preostalo u krvi”, prepričava Vilson.

Kada mu se stanje poboljšalo, tokom procesa oporavka, razgovarao je sa bolničarkama o tome. Prenosi da su mu objasnile da je u tom trenutku u njegovom krvotoku kiseonik bio na kritično niskom nivou i da je još svega nekoliko procenata manje značilo i formalnu kliničku smrt.

Mladi nisu bezbedni

Vilson i Armstrong su u svojim dvadesetim godinama. Priznaju da ih je pandemija koronavirusa uhvatila nespremne. Zek Armstrong kaže da nije bio zabrinut kada su registrovani prvi slučajevi u Sjedinjenim Državama.

Međutim, sada je mnogo oprezniji jer se, kako kaže, pokazalo da se mogu razboleti mlade i zdrave osobe.

Frensis Vilson kaže da je svoju priču sa Glasom Amerike rešio da podeli – kako bi uputio upozorenje o opštoj smrtnosti koronavirusa.

„Virus me je pogodio veoma snažno. S druge strane, uklapam se u statistiku mlade i zdrave populacije koju virus ne pogađa toliko jako. Zato ne želim da ljudi sve to shvate olako. Ako moja priča pomogne makar jednoj osobi – svrha je ispunjena”, podvlači Vilson.

Kaže da je imao čvrst san prve noći po povratku u zajednički stan. Uspavalo ga je neprekidno trčanje u točku kućnog ljubimca – ježića Penija. Bila je tu i zmijica Karlito – ljubimac o kome ostali ukućani nisu znali ništa, dok je nisu otkrili tokom velikog spremanja Vilsonove sobe uoči njegovog povratka iz bolnice.

U nameri da ih ne izlaže riziku Vilson se još nije video sa članovima svoje porodice. Propustio je rođendane svoje majke i sestara. Razmatraju da zajedničku večeru održe koristeći neku od društvenih mreža ili programa za sastanke.

Armstrong, sa druge strane, razmišlja da testiranjem utvrdi ima li u krvotoku antitela koronavirusa – u nameri da pomogne obolelim sugrađanima. Takođe namera da ponudi pomoć u nabavci namirnica i drugim uslugama onima kojima je to potrebno.

Karlos Gavidija: Tvrdnje o učinku nepotvrđene terapije

Borbenost i odlučnost pomogle su Karlosu Gavidiji u borbi protiv Kovida 19. Taj, pedeset trogodišnji penzionisani preduzetnik, je tokom svog tretmana uspeo da pribavi Hidroksihlorokin i Azitromicin, dva leka o čijim je mogućnostima delovanja u lečenju koronavirusa govorio predsednik Sjedinjenih Država Donald Tramp.

Gavidija je Glasu Amerike rekao da je ubeđen da su mu se zahvaljujući tome stanje popravilo. Ostatak terapije prepustio je drugim osobama koje se leče od koronavirusa.

Hidroksihlorokin i Azitromicin, čija je primarna svrha lečenje malarije i autoimune bolesti lupusa, stručnjaci i dalje testiraju kada je reč o saniranju posledica koronavirusa. Njihova primenu u lečenju Kovida 19 stručnjaci još nisu zvanično potvrdili.

“Ne znam zašto govore da nemaju učinka – jer je upravo suprotno”, tvrdi Gavidija – ističući da se popravilo i stanje ljudi koji su koristili terapiju koja mu je preostala.

Potreba za uzvraćanjem

Posle oporavka Gavidija je nameravao da ustupi svoju krv, za koju smatra da je bogata antitelima, jednoj njujorškoj bolnici. To je kaže, njegov način, da pomogne drugim pacijentima. Međutim, dvojica pilota koji je Gavidiju i njegovu porodicu trebalo da prebace do Njujorka (grada označenog centrom epidemije u SAD-u), odustali su pošto su da bi posle toga naredne dve nedelje provedu u karantinu.

Na Floridi, gde Gavidija živi sa porodicom, niko nije hteo da uzme njihove uzorke dok ne budu negativno testirani na koronavirus.

"Teško je biti donor”

Gavidija ukazuje da mu su mu bili potrebni sati da zakaže termin za testiranje. Naposletku, međutim, kada je u tome uspeo uvideo je da je sam proces dobro i efikasno organizovan i da ga sprovode pripadnici Nacionalne garde.

Sada je pred njim petodnevno čekanje do momenta kada bi njegova krvna plazma mogla biti upotrebljena za tretman pacijenata obolelih od koronvirusa. Gavidija smatra da bi više opravljenih ljudi mogli davati krv ako bi proces bio bolje organizovan.

“Trebalo bi da se na mestima na kojima se daju krvi i plazma – nuditi i mogućnost testiranja. Ne bih imao ništa protiv da se to plaća. Jer veoma je neprijatno i teško biti donor – ako se čovek ne može testirati na jednostavan način”, kaže Gavidija.

Napredak

Četvoročlana porodica uživa u aktivnostima koje je pre pojave Kovida 19 uzimala zdravo za gotovo: plivanje, pecanje, roštiljanje i igra sa kućnim ljubimcima. Karlos Gavidija takođe primećuje mnoštvo javnih kritika načina na koji su se Sjedinjene Države i predsednik Donald Tramp nose sa krizom čiji je uzročnik koronavirus. Nasuprot tome, čovek koji je pobedio Kovid 19 namerava da sa svoje jahte ukloni zastavu koju je okačio u čast predsednika SAD-a, čitav brod ofarba u boje američke zastave – i preimenuje u Tramp.

Strepnje Koni Lambert

Koni Lambert, stanovnica Čikaga kojoj je testom potvrđeno da ne boluje od koronavirusa, razmatra da li da potraži medicinsku pomoć za oboljenja koja nisu povezana sa Kovidom 19. Prebrodila je kancer i srčani udar zbog čega strahuje bi joj se stanje moglo pogoršati.

XS
SM
MD
LG