Linkovi

Eksploatacija šerpasa za delić ogromnog profita


Porodica nosi posmrtne ostatke jednog od vodiča koji su poginuli na Mont Everestu
Porodica nosi posmrtne ostatke jednog od vodiča koji su poginuli na Mont Everestu

Najmanje četvoro ljudi je ove nedelje stradalo na Mont Everestu. Trojica su planinari – amateri a jedan je planinski vodič – šerpas. On nije prvi. Desetine šerpasa su izgubile život vodeći strance na vrh najveće svetske planine, počevši od 1953. godine kada su britanski istraživač Edmund Hilari i lokalni šerpas Tenzing Norgej prvi osvojili vrh Everesta. Sin prvog šerpasa koji se popeo na Mont Everest sada oštro kritikuje industriju koja eksploatiše vodiče - koji rizikuju svoj život, za delić profita koji se stiče zahvaljujući njihovom radu.

18. aprila 2014. rediteljka dokumentarnog filma “Šerpasi” - Dženifer Pidom – snimila je najveću tragediju koja se ikada dogodila na Everestu. Šesnaest šerpasa – vodiča starosedelaca Mont Everesta – poginulo je u toj lavini. Film je posvećen opasnostima i teškoćama koje moraju da izdrže šerpasi svake sezone planinarenja, za delić profita koji stiču agencije za ekspedicije kao i vlada Nepala.

Dok se posetioci pripremaju za uspon u svojim šatorima, šerpasi odaju poštu bogovima planine, moleći se za bezbedan uspon, a njihove porodice sa strepnjom iščekuju njihov povratak.

Sve što radite na toj nadmorskoj visini je rizično, a može biti i smrtonosno. Medjutim, luksuzne letnje ekspedicije, osmišljene tako da planinarenje bude manje ekstremno, su upravo ono što ugrožava živote i planinara i šerpasa … kaže Nobu Tenzing Norgej, sin Tenzinga Norgeja, prvog šerpasa koji se popeo na Mont Everest.

“Da li možemo da smanjimo taj rizik? Da. Ako ljudi ne budu nosili specijalne mašine I grejalice i podloge da njihovi klijenti mogu da udobnu spavaju – da, mogli bismo da smanjimo rizik.”

Film pokazuje nejednakost i kulturni jaz izmedju šerpasa, koji uspon na vrh planine doživljavaju kao hodošašće, i zapadnjaka za koje je taj uspon – izazov.

Uprkos opasnostima, šerpasi zavise od ekspedicija. Svaki vodič zaradi oko 5.000 dolara po sezoni, dok lokalni poljoprivrednici zaradjuju 700 dolara. Medjutim, ta suma bledi u poredjenju sa 70 ili 100,000 dolara koliko svaki planinar plaća za putovanje svojih snova. Najveći deo te sume odlazi firmama i vladi – kaže za Glas Amerike Norbu Tenzing Norgej.

“Prosečni šerpas sada dobija oko 15,000 dolara osiguranja u slučaju da se nešto loše dogodi. Ta suma je povećana za 5,000 dolara od 2014. Medjutim, ako se vratite u prošlost, kada bi neko poginuo na Everestu, prosečni šerpas je mogao da sagradi kuću, školuje decu i sagradi porodični hotel. U današnje vreme, osiguranje jedva da pokriva troškove sahrane.”

Prema dokumentarnom filmu, lavina iz aprila 2014. bila je kap koja je prelila čašu.

“16 ljudi je poginulo u isto vreme, bio je to ogroman šok. Kada su se ljudi malo osvestili, tugu je zamenio gnev uperen direktno prema vladi. Smatrali su da vlada uvek profitira na radu šerpasa, na životu šerpasa, a nikad im to ne vraća”, kaže šerpas Davan Stiven.

Da bi pokušali da steknu veću kontrolu nad svojom sudbinom, mnogi šerpasi počinju da zaobilaze planinarske kompanije i vode sopstvene ekspedicije. Njihov cilj je da se kontroliše celo iskustvo, kako bi zaštitili sopstvenu I bezbednost planinara, makar I na uštrb komfora, na planini koju svi obožavaju.

XS
SM
MD
LG