Na današnji dan pre trideset jedne godine, prilikom izlaska predsednika Ronalda Regana iz hotela u Vašingtonu, odjeknuli su pucnjevi. Predsednik i još tri osobe, među kojima i agent tajne službe Tim Mekarti, teško su ranjeni. Agent Mekarti se danas priseća kako mu se tog dana život potpuno promenio i kako tajna služba štiti predsednika.
Agent tajne službe Tim Mekarti je ujutru 30. marta 1981, trebalo da odluči da li će da završava administrative poslove u kancelariji, ili da štiti predsednika Ronalda Regana koji je išao u grad da održi govor.
„Šef smene, da ne bi pokazivao prstom na jednog ili drugog, budući da smo obojica bili spremni, rekao je da ‘bacimo novčić’, jer jedan od nas dvojice treba da ide na tu dužnost.“
Mekarti je izgubio. Na licu mesta nešto kasnije, priseća se kako je posmatrao masu sveta dok je Regan izlazio iz hotela posle govora.
„Pogledao sam nazad u predsednika i odjednom, Džon Hinkli, koji je bio sa leve strane iza konopca, progurao se napred.“
Hinkli je nanišanio na predsednika i pucao iz revolvera.
„Ja u stvari nijednog trenutka nisam uperio pištolj prema njemu, jer je sve bilo toliko brzo. Prema zvuku i dimu koji sam video, mogao sam da kažem odakle su dolazili meci“, priča Mekarti.
Odjeknulo je još nekoliko pucnjeva, uključujući i metak koji se odbio od limuzine predsednika Regana. Dok je taj automobil brzo odlazio i udaljavao se od haosa, bilo je jasno da je predsednik Regan ranjen - metkom koji se odbio. Kad je pucnjava prestala i policajci oborili Hinklija na zemlju, tri osobe oko predsednika Regana su takođe bile ranjene, uključujući sekretara za štampu Džemsa Brejdija i agenta Mekartija.
„Ja sam bio pogođen u grudi i metak mi je prošao kroz pluća, jetru i preponu i na zajedničkom snimku se vidi kako se držim za stomak, odnosno dole prema jetri kroz koju je prošao metak. U tom trenutku sam tu osećao bol, mada sam u stvari bio pogođen u grudi.“
Sekretar za štampu Brejdi je bio teško ranjen, ali je preživeo, kao i vašingtonski policajac Tomas Delanti. Predsednik Regan se takođe oporavio od rana, ali Mekarti kaže da je pokušaj ubistva bio poziv na uzbunu u tajnoj službi.
„Posle toga, počeli su da se koriste metalni detektori za proveru svakog ko se približi predsedniku. Otada, legat je da od tog incidenta nije bilo napada na bilo kog našeg predsednika od strane takozvanog istorijskog atentatora, odnosno usamljenog napadača koji jednostavno želi da se približi predsedniku sa revolverom i naravno pokuša da ga ubije.“
Džon Hinkli Džunior nije proglašen krivim, jer je prolašen neuračunljivim. On je i dalje zatvoren u psihijatrjskoj ustanovi.
Limuzina kojom je Regan prebačen u bolnicu je sada izložena u Muzeju Henrija Forda u Dirbornu u državi Mičigen. Oštećenje od metka iz Hinklijevog revolvera je ubrzo posle napada popravljeno. Iako se incident dogodio pre više od trideset godina, napad je uspostavio trajnu vezu između predsednika i njegovog zaštitnika.
„Od tog dana, predsednik i gospođa Regan su bili više nego zahvalni, više nego plemeniti i darežljivi prema meni i mojoj porodici.“
Posle služenja još dvojici predsednika, Mekarti je iz tajne službe otišao u penziju 1993. Danas radi kao šef policijskog odeljenja u Orland parku, nedaleko od Čikaga.
Uspomene agenta koji je štitio Regana
- Kejn Farabou
