Linkovi

Klima straha i ćutanja u filmu "Pogled tišine"


Adi Rukun, čija je životna priča tema filma "Pogled tišine" sa filmskim stvaraocima Džošuom Openhajmerom i Signe Byrge Sorensen
Adi Rukun, čija je životna priča tema filma "Pogled tišine" sa filmskim stvaraocima Džošuom Openhajmerom i Signe Byrge Sorensen

U nagradjivanom dokumentarnom filmu “Pogled tišine”, Džošua Openhajmer istražuje posledice genocida u Indoneziji 1965.

Reditelj nominovan za Oskara prikazuje ljudske sudbine u klimi straha i tišine koju su stvorile ubice koje pola veka nisu suočene sa pravdom. Kamera prati Adija, indonežanskog očnog lekara koji se suočava sa ljudima koji su ubili njegovog brata Ramlija, dve godine pre nego što se Adi rodio.

Film Džošue Openhajmera, Pogled tišine, istražuje kako se ponašaju ljudi koji su počinili genocid i prošli nekažnjeno.

“Bože! Bilo je to kao da sam ušao u Nemačku 40 godina posle holokausta, ali u situaciji da nacisti nikada nisu sklonjeni s vlasti, i da je ostatak sveta slavio holokaust i čak učestvovao u njemu dok se odvijao”, priča autor.

Openhajmer pokazuje kako počinioci, naoružani uverenjem da su heroji koji su radili pravu stvar, stvaraju mitologiju pobednika koja opravdava njihova zverstva. Autor je snimio njihova hvalisava svedočanstva koja sad može da čuje ceo svet.

“Za veliku većinu preživelih nije bilo dokaza da su njihovi voljeni ubijeni. Njihovi najdraži su odvedeni do reka, masakrirani, tela bi plovila ka moru a porodicama nikad nije rečeno šta se dogodilo. Zato sam pokušao da stvorim jedan lepi ali nesrećni prostor, u kome je nasilje koje se dogodilo u prošlosti još više nepodnošljivo”, kaže Openhajmer.

Postojali su ljudi koji su videli ubistvo Adijevog brata. Ramli je postao lokalna legenda - primer toga što se dogodilo desetinama hiljada nestalih u njihovoj okolini i više od million drugih širom Indonezije. Adi je preuzeo veliki rizik snimajući te razgovore i u nekim momentima dobijao ne posebno skrivene pretnje.

Openhajmer kaže da je njegova porodica u svakom trenutku imala spakovane torbe, bili su spremni da napuste zemlju ako naslute opasnost. Adi opisuje te intervjue kao nešto najteže što je morao da uradi u životu.

“Bio sam emotivno iscrpljen. Posle svakog intervjua, a da Džošua to nije znao, uvek bih se zaključao oko 30, 45 minuta da se malo priberem I smirim. Intervjuisali smo te ljude zato što smo želeli da drugi znaju šta su učinili, i zato smo morali da obuzdavamo svoje emocije.”

Openhajmer kaže da njegov dokumentarni film pokazuje sistemsku korupciju i zastrašivanje u Indoneziji i narušava pedesetogodišnje ćutanje o genocidu koji je tu počinjen.

XS
SM
MD
LG