Američka akademija filmskih umjetnosti nominovala je devet ostvarenja u kategoriji najboljeg filma. Samo jedno će međutim ući u istoriju dodjele Oskara. O ovogodišnjim favoritima detaljnije u prilogu filmske kritičarke Glasa Amerike Penelopi Pulu.
Mnogi ljubitelji filma do sada su vidjeli tragikomičnu porodičnu dramu režisera Aleksandra Pejna “Potomci” (The Descendants), o zauzetom advokatu koji postaje jedini roditelj dvjema ćerkama nakon što mu supruga, posle nesreće prilikom jedrenja, padne u komu. Pejn je poznat po tome što pronalazi humor u tragičnim trenucima i ponovo je u tome uspio. Montaža filma je izvanredna, a dijalozi iskreni i intelegentni. Nedostaje mu međutim raskoš i to bi moglo da ga košta Oskara.
“Hjugo” Martina Skorsezea je bajkovita vizija Pariza iz 19. vijeka. Riječ je o kompleksnoj priči o siročetu koje se krije u pariškoj željezničkoj stanici i održava njegove satove. Ukoliko ga pronađu, Hjugo bi završio u sirotištu. Zbog te prijetnje, u filmu vlada atmosfera iz romana Čarlsa Dikensa.
Film je nominovan u 11 kategorija, među kojima su nabolja umjetnička produkcija, snimatelj i montaža. “Hjugo” međutim nije osvojio nominacije za glumu i uprkos eleganciji i izvanrednim vizuelnim efektima, nedostaje mu emotivna energija.
Film “Služavke” (The Help) prepun je emocija. Govori o afro-američkim služavkama koje rizikuju živote kako bi ispričale priču o mukotrpnom radu u bijelim domaćinstvima na američkom jugu 1960-tih godina. Vajola Dejvis , koja tumači ulogu služavke Ejbilin Klark, nominovana je za najbolju glumicu.
Ova drama osvojila je tri nagrade Udruženja filmskih umjetnika i o njemu se sve više govori uoči dodjele Oskara. Iako su tri od četiri nominacije samo za glumu, film je teško previdjeti zbog snažnih likova i epske dimenzije.
Tu je i poetska drama Terensa Malika “Drvo života” (The Tree of Life), koja nadmašuje sve po kompoziciji izuzetnih vizuelnih efekata i oskudnom dijalogu. Riječ je o metafizičkoj drami o gubitku nevinosti, božanstvu, ljudskoj prirodi i smrtnosti. Mnogi ovo ostvarenje smatraju remek-djelom.
Film međutim traje dugo, tri sata, i pojedini smatraju da je pretenciozan. Nažalost, “ Drvo života” nema masovnu privlačnost i ne nudi konvencionalni kraj, što bi moglo da ugrozi njegovu popularnost među članovima Akademije. Glasači bi, umjesto njega, mogli da izaberu nešto lagano i pronicljivo.
Poput “Umjetnika” (The Artist), Mišela Azanavisiusa, koji je iza “Hjuga” sa deset nominacija. Emocije u ovom filmu međutim nadmašuju Skorsezeovo ostvarenje, dok je muzika izvanredna.
Azanavisius i njegova sjajna glumačka postava napravili su briljantnu obradu nijemih holivudskih filmova iz 1920-ih i 30-tih godina. Priča o filmskoj zvijezdi koja gubi svoj sjaj dolaskom zvučnog filma, govori o uspjehu, propasti i iskupljenju. I na kraju, dobitnici smo mi, zato što su ovi filmovi prave dragocjenosti.