Jednog dana, minijaturni bežični senzori postaće implanti koji će biti postavljeni u mozgu kako bi pratili rad moždanih ćelija i kontrolisali njihovu stimulaciju. Odnosno, to je cilj istraživača na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju, koji su napravili te senzore, poznate i kao neurološka prašina. Senzori bi mogli da tretiraju moždane poremećaje poput epilepsije, kao i da poboljšaju moždanu kontrolu proteza.
Paraplegičarka Džen Šuhermen je 2012. po prvi put uspela sama sebe da nahrani, i to koristeći robotičku ruku koju je kontrolisala mislima. Lekari su povezali senzore sa njenim mozgom kako bi analizirali neurološke aktivnosti.
Inženjeri na Univerzitetu Kalifornije su sada napravili minijaturni, bežični senzor i nazvali ga “neurološka prašina”. Ta naprava bi jednog dana mogla da se postavi u mozak i da bežično nadgleda neurološke signale, a možda i da kontroliše proteze.
S obzirom da je manja od zrna pirinča, neurološka prašina nije toliko iritantna za organizam kao elektronski implant, koji se povezuje na nerve uz pomoć žica i zbog toga može da izazove upalu.
Umesto toga, bežični senzori pretvaraju ultrazvučne vibracije u struju i tako prenose informacije do prijemnika koji se nalazi izvan organizma.
Istraživači su postavili takve senzore u određeni nerv i mišić na nozi pacova i zatim pratili električne signale između njih. Naučnici se međutim nadaju da će u budućnosti neurološka prašina biti postavljena direktno u mozak odakle će pratiti rad mozga i omogućiti korisniku da pokreće proteze, a da uz to ne mora da bude povezan sa bankom kompjutera.
“To može da bude proteza za udove, ili egzo-skeleton, možda čak i nešto naprednije poput generatora za govor”, ističe Majkl Maharbiz sa Univerziteta Berkli u Kaliforniji.
Naučnici kažu da bi to bilo nešto kao fitbit naprava unutar tela, i da bi pratila rad nerava, mišića i organa u stvarnom vremenu.
“Razmišljajte o tome kao unutrašnjem fitbit tipu naprave koje je duboko u tkivu, odakle možete da dobijete mnoštvo podataka do kojih je sada jako teško doći”.
Međutim, senzori moraju da budu još manji kako bi mogli da se koriste u mozgu, zbog čega naučnici rade na projektu da naprave neurološku prašinu koja će biti veličine polovine debljine ljudske dlake.