Kanadski režiser i scenarista Pol Hagis poznat je po filmovima u kojima su likovi iz svih slojeva života isprepletani u mreži gubitka, ljubavi i konflikta. Hagisova, Oskarom nagrađena, drama “Fatalna nesreća” bila je zasnovana na ideji da se ljudski životi sudaraju i povezuju kroz niz slučajnosti. U najnovijem ostvarenju “Treće lice”, Hagis gradi zagonetku o tome kako tri različita para, opsjednuta bolom i gubitkom, završavaju zajedno. Filmska kritičarka Glasa Amerike razgovarala je sa Polom Hagisom o kreativnom procesu iza njegovih filmova.
Drama Pola Hagisa “Treće lice” govori o piscu, dobitniku Pulicerove nagrade, koji može da živi samo kroz živote drugih ljudi. Negdje u Parizu, on plete priču o parovima u različitim djelovima svijeta koji se suočavaju sa problemima povjerenja, izdaje i gubitka.
Skot i Tereza sreću se u jednom kafeu u Italiji. On je američki biznismen, u lošim odnosima sa suprugom i ophrvan krivicom zato što je dozvolio da mu se ćerka udavi, jer nije obraćao pažnju. Tereza, Romkinja, pokušava da vrati otetu ćerku…
U međuvremenu, u Njujorku, mlada žena se bori za starateljstvo nad sinom, nakon što mu je ugrozila život. Njen bivši muž odlučan je u namjeri da joj nikada više ne dozvoli da vidi dječaka. Čini se da Majkl, pisac i autor ovih likova, takođe ima problematičan ljubavni život, da je rastavljen od žene i opsjednut krivicom zato što je – poput Skota – zbog nepažnje pustio ćerku da se udavi. Pol Hagis – scenarista i režiser filma “Treće lice” – kaže je ove tragične likove oblikovao njegov lični život.
“To je u potpunosti tačno, samo što se ništa od toga nije stvarno dogodilo. Ali sve te argumente, divne i romantične trenutke iz mog života stavljam u nečiju drugu scenu, nečiju drugu okolinu i tako ih nanovo proživljavam.”
Hagis takođe predstavlja dilemu življenja životom drugih ljudi.
“Radost pisanja često se sastoji u tome da dozvolite likovima da odu na mjesta koja vas iznenađuju. Mjesta koja možda i ne želite da vidite.”
“Treće lice” je introspektivni film koji bi, kako navodi Hagis, trebalo da bude podložan interpretaciji gledaoca.
"Oni žele da im otklonite sve sumnje, što međutim nije svrha filmova. Njihov cilj je da vas zaintrigiraju, podstaknu da dođete do svojih odgovora zato što su oni vjerovatni tačni i možda bolji od mojih.”
Iako film ne nudi gledaocima jasan smjer, svakako je prepun emocija i ostavlja dugotrajan utisak.