Na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, samo jedan od trojice kandidata, Rade Bojović, nema iza sebe stranačku logistiku.
Nezavisni kandidat Rade Bojović nije nepoznat političkoj javnosti Crne Gore. Početkom 90-tih bio je antiratni aktivista, osnivač Građanskog odbora za mir i Socijaldemokratske partije, poslanik u saveznom parlamentu, kasnije lider Pokreta za nezavisnu Crnu Goru i osnivač političkog kluba Pravedna Crna Gora. Pitamo ga šta ga je motivisalo da se kandiduje za predsjednika Crne Gore:
‘’Osnovni motiv je bio da se Crnoj Gori ponudi treći politički put. Crna Gora je zaglibljena u višedecenijskoj konfrontaciji vlasti i opozicije, postala je talac partitokratije, u Crnoj Gori ništa ne možete da uradite ako nijeste član vladajuće ili drugih partija. Moja nezavisna kandidatura motivisana je željom da se Crnoj Gori ponudi treća politička vizija i izbor koji bi se suštinski razlikovao u odnosu na moje protivkandidate. Ako to uprostim, mogao bih to reći ovako: za razliku od Filipa Vujanovića koji građanima nudi stabilnost, ali ne i promjene, Miodraga Lekića koji nudi promjene, ali ne i stabilnost, moja kandidatura zapravo nudi promjene kroz stabilnost’’.
U predsjedničku trku Bojović je ušao sa teškim zadatkom: u startu treba prikupiti 7.710 potpisa podrške kandidaturi, a to u maloj Crnoj Gori nije lako. Bojović tvrdi da je postojeći Zakon neprihvatljiv i da će u procesu integracije sa EU biti ukinut:
‘’To je Zakon koji faktički građane tjera da javno glasaju, dajući pred stranačkim izbornim komisijama podršku kandidatima. To je Zakon suprotan međunarodnim standardima i po odredbama tog Zakona nikada nijedan nezavisni kandidat u Crnoj Gori nije učestvovao, niti će nakon mene učestvovati na izborima. To je Zakon koji je u interesu velikih partija, velikih stranačkih mašina i on je zapravo i usvojen zbog toga da bi se onemogućila politička konkurencija’’.
Bojović, međutim, vjeruje u samoinicijativnost građana i smatra da će u naredna 33 dana prikupiti potpies potrebne za ozvaničenje kandidature. Za dvojicu protikandidata, tvrdi da su predstavnici potrošene politike kojima je u interesu da nemaju konkurenta poput njega, sa čistom političkom prošlošću:
‘’Gospodin Vujanović je već 10 godina predsjednik Crne Gore sa dva mandata u okviru SCG i nezavisne Crne Gore. Gospodin Lekić predstavlja jalovu, istrošenu, smušenu opoziciju, politički i strateški nedefinisanu, gdje se sa najvećim dijelom te političke ponude ne možete saglasiti. Oba moja protivkandidata su ljudi protivrječnih političkih biografija i za njih je idealno da nemaju nekoga ko bi razobličio njihovu politiku i neodrživost njihovih kandidatura’’.
Konačno, Bojović nam otkriva i ko je njegova ciljna grupa:
‘’Svi oni građani koji su umorni i bijesni od ovakve crnogorske političke klase. Svi oni građani kojima je stalo da se ovo društvo temeljito mijenja, ali im je istovremeno stalo da te promjene idu kroz stabilnost-da nema novih turbulencija koje bi Crnu Goru dodatno politički i ekonomski unazadile. Konačno, vjerujem da će za mene glasati građani kojima je stalo da se utemelji državotvorna i samosvjesna Crna Gora’’.
Nezavisni kandidat Rade Bojović nije nepoznat političkoj javnosti Crne Gore. Početkom 90-tih bio je antiratni aktivista, osnivač Građanskog odbora za mir i Socijaldemokratske partije, poslanik u saveznom parlamentu, kasnije lider Pokreta za nezavisnu Crnu Goru i osnivač političkog kluba Pravedna Crna Gora. Pitamo ga šta ga je motivisalo da se kandiduje za predsjednika Crne Gore:
‘’Osnovni motiv je bio da se Crnoj Gori ponudi treći politički put. Crna Gora je zaglibljena u višedecenijskoj konfrontaciji vlasti i opozicije, postala je talac partitokratije, u Crnoj Gori ništa ne možete da uradite ako nijeste član vladajuće ili drugih partija. Moja nezavisna kandidatura motivisana je željom da se Crnoj Gori ponudi treća politička vizija i izbor koji bi se suštinski razlikovao u odnosu na moje protivkandidate. Ako to uprostim, mogao bih to reći ovako: za razliku od Filipa Vujanovića koji građanima nudi stabilnost, ali ne i promjene, Miodraga Lekića koji nudi promjene, ali ne i stabilnost, moja kandidatura zapravo nudi promjene kroz stabilnost’’.
U predsjedničku trku Bojović je ušao sa teškim zadatkom: u startu treba prikupiti 7.710 potpisa podrške kandidaturi, a to u maloj Crnoj Gori nije lako. Bojović tvrdi da je postojeći Zakon neprihvatljiv i da će u procesu integracije sa EU biti ukinut:
‘’To je Zakon koji faktički građane tjera da javno glasaju, dajući pred stranačkim izbornim komisijama podršku kandidatima. To je Zakon suprotan međunarodnim standardima i po odredbama tog Zakona nikada nijedan nezavisni kandidat u Crnoj Gori nije učestvovao, niti će nakon mene učestvovati na izborima. To je Zakon koji je u interesu velikih partija, velikih stranačkih mašina i on je zapravo i usvojen zbog toga da bi se onemogućila politička konkurencija’’.
Bojović, međutim, vjeruje u samoinicijativnost građana i smatra da će u naredna 33 dana prikupiti potpies potrebne za ozvaničenje kandidature. Za dvojicu protikandidata, tvrdi da su predstavnici potrošene politike kojima je u interesu da nemaju konkurenta poput njega, sa čistom političkom prošlošću:
‘’Gospodin Vujanović je već 10 godina predsjednik Crne Gore sa dva mandata u okviru SCG i nezavisne Crne Gore. Gospodin Lekić predstavlja jalovu, istrošenu, smušenu opoziciju, politički i strateški nedefinisanu, gdje se sa najvećim dijelom te političke ponude ne možete saglasiti. Oba moja protivkandidata su ljudi protivrječnih političkih biografija i za njih je idealno da nemaju nekoga ko bi razobličio njihovu politiku i neodrživost njihovih kandidatura’’.
Konačno, Bojović nam otkriva i ko je njegova ciljna grupa:
‘’Svi oni građani koji su umorni i bijesni od ovakve crnogorske političke klase. Svi oni građani kojima je stalo da se ovo društvo temeljito mijenja, ali im je istovremeno stalo da te promjene idu kroz stabilnost-da nema novih turbulencija koje bi Crnu Goru dodatno politički i ekonomski unazadile. Konačno, vjerujem da će za mene glasati građani kojima je stalo da se utemelji državotvorna i samosvjesna Crna Gora’’.