Sud u Tripoliju je takođe izrekao smrtne presude još osmorici muškaraca, među kojima je i bivši šef obaveštajne službe Abdula al-Senusi i bivši premijer Libije, Bagdadi al-Mahmudi.
Seif al-Islam nije bio prisutan u sudnici kada je izrečena presuda, jer se još od 2011. nalazi u zarobljeništvu ekstremista u gradu Zintan, koji podržava međunarodno priznata vlada u Tobruku, a ne suparnička, islamistička vlast u Tripoliju.
Organizacija za zaštitu ljudskih prava sa sedištem u Sjedinjenim Državama, Hjuman rajts voč navodi da suđenje nije sprovedeno u skladu sa zakonom i poziva vrhovni sud da sprovede nezavisnu istragu slučaja.
Seif al-Islam takođe je optužen pred Međunarodnim krivičnim sudom za zločine protiv čovečnosti. On je, prema navodima suda, jedan od najuticajnijih ljudi Gadafijevog režima, koji je po svaku cenu, uključujući i korišćenje sile, želeo da uguši proteste.
Revolucija 2011. je počela u februaru Bengaziju, demonstracijama koje su bile inspirisane Arapskim prolećem i pobunama u Tunisu i Egiptu. NATO je posle mesec dana započeo sa sedmomesečnom kampanjom vazdušnih napada pod okriljem Ujedinjenih nacija, u cilju zaštite civila od libijskih snaga.
Moamer Gadafi je ubijen u oktobru iste godine, kada su snage Nacionalnog prelaznog veća preuzele kontrolu nad njegovim rodnim gradom Sirte. Seif al-Islam je uhvaćen kasnije istog meseca.