Linkovi

Griboski: Potencijalna katastrofa u Iraku


Politikolog Džozef Griboski
Politikolog Džozef Griboski

Politikolog Džozef Griboski smatra da bi u, svetlu aktuelne situacije u Iraku, najbolja stvar bila da irački premijer podnese ostavku i da se otvori nova stranica iračke politike

Borci ekstremističke grupe Islamska država Iraka i Levanta konsoliduju svoje vojne uspehe sa malim izgledima da bi iračka vojska mogla da promeni takav razvoj dogadjaja. Glas Amerike razgovarao je o tome sa politikologom i direktorom konsultantske firme “Just – Consulting”, Džozefom Griboskim.

Griboski: “Sadašnji scenario u Iraku je potencijalno katastrofalan. Činjenica da su se aktivnosti ekstremista Islamske države Iraka i Levanta proširile iz Sirije u Irak ukazuje da su oni, kako neki tvrde, stvorili jedan potpuno novi entitet, imajući na umu zauzete gradove i oblasti i da mogu da pretenduju na začetak formiranja države po ugledu na tamošnji srednjovekovni kalifat. Pored toga, borci te islamističke grupe uspeli su da preuzmu ostavljeno američko oružje i opremu, što samo po sebi predstavlja veliki udarac za irački režim, jer to još više otežava njegovu borbu protiv terorista. Pitanje koje se nameće, nakon američkog ulaganja milijardi dolara u opremu i obuku iračkih snaga, jeste kako je moguće da su se one u prvom naletu terorista, tako lako osule. Dakle, da li je obuka bila neadekvatna, ili Iračani nisu uspeli da motivišu svoju vojsku političkom voljom za opstanak i uspeh? Drugo pitanje je da ćemo - ukoliko se nastavi dosadašnji trend u Iraku, morati da shvatimo da nije samo reč o internom iračkom sukobu, već o ratu izmedju zemalja Persijskog zaliva s jedne strane i Irana s druge, odnosno o konfliktu izmedju sunita i šiita i o budućnosti Islama.“

Glas Amerike: Vlada premijera Nurija al-Malikija nije bila inkluzivna i otudjila je sunite i Kurde. Kako ona može da opstane bez participacije ove dve grupe?

Griboski: „Maliki nije trebalo da se ponovo kandiduje za položaj premijera jer nije imao potrebnu podršku, dok su sektaške razlike rasle i pretvarale se u sve intenzivnije sukobe. Otudjivanje Kurda doprinelo je da oni budu možda najveći dobitnici u ovoj situaciji, jer su iskoristili takvo stanje da prošire svoj uticaj iz Iraka u Siriju u nastojanju da uspostave – u krajnjoj liniji nezavisni Kurdistan. U ovom momentu, sve što bi Maliki učinio je premalo i prekasno, pošto mu se većina sunita otvoreno poritivi, hrišćani nemaju poverenja u njega, Kurdi takodje, kao i zemlje Persijskog zaliva. Državni sekretar Džon Keri se zalaže za vladu nacionalnog jedinstva, ali nije li ona trebalo da bude formirana od samog početka, u kom slučaju ne bi smo bili u sadašnjoj situaciji. Pod Malikijem, bez njegove koordinacije i komunikacije sa važnim segmentima društva, nema svrhe u pozivima za jedinstvenu vladu, već samo pod nekim drugim političarem. U ovom momentu, najbolja stvar bi bila da Maliki podnese ostavku i da se otvori nova stranica iračke politike.“

Glas Amerike: Šta bi SAD i Zapad mogli da učine u svetlu odbijanja predsednika Obame da se SAD ponovo vojno angažuju?

Griboski: „Predsednikova izjava da će Vašington uputiti samo 300 savetnika u Irak, podseća na svojevremenu izjavu predsednika Kenedija u vezi sa Vijetnamom, s tom razlikom, što ne verujem da bi administracija, pod sadašnjijm okolnostima, uputila veći broj američkih vojnika u tu zemlju, imajući u vidu dosadašnja krajnje nepovoljna iskustva. Naime, Amerikanci su umorni od tamošnje regionalne situacije, posebno u pogledu Iraka. Treba imati na umu da Irak nije više samo američki problem ili prioritet, već je to sada sukob daleko većih razmera, prvenstveno izmedju sunita i šiita.“

XS
SM
MD
LG