Informacije koje su procurile sa Vikiliksa sigurno neće bitno uticati na političku scenu Srbije - većina onoga što je objavljeno, a vezano je za Srbiju i srpske političare je manje-više poznato javnosti, zbog čega i nije bilo burnijih reakcija.
Vikiliks i Džulijan Asanž odavno nisu na naslovnim stranicama, mada mediji u Srbiji i dalje redovno prate kako sudbinu osnivača Vikiliksa, tako i dokumenta koja se objavljuju na ovom internet sajtu. Ipak, najviše pažnje privukli su dokumenti u kojima se pominju srpski političari.
"Ovo oko Srbije – šta, kao Jeremić se predstavlja za jedno, a u stvari nije to. Dobro je da je taj francuski diplomata shvatio. Ne zna se koliko mu je trebalo da shvati ono što većina ljudi u Srbiji zna", priča Zoran Ostojić, poslanik LDP-a i bivši novinar.
"Sve je to za mene poznato, ništa novo nismo čuli, ne znam ni zašto se ljudi toliko uzbuđuju oko toga", pita se sociolog Milan Nikolić.
"Tu je jedina bitna stvar to oko 2008. i Mladića, gde se Tadić vadio na tu priču da li je bio Koštunica predsednik Vlade ili Cvetković. Mislim da to nije bitno", smatra Ostojić.
A evo šta povodom toga kažu građani Beograda.
"Izgleda mi prilično realno i izgleda i kao nešto što su svi već znali, kao neka javna tajna", kaže jedan Beograđanin, dok njega sugrađanka dodaje:
"Izgleda da Amerika više ne insistira na tome da Srbija uhapsi Ratka Mladića. To mi je bio najzanimljiviji podatak od onoga što sam pročitala."
Skromno i pre svega simbolično, grupa Beograđana pružila je sredinom nedelje podršku Asanžu i Vikiliksu:
"Podržavam Džulijana Asanža i ono za šta se on bori", kaže jedan žitelj Beograda.
"Organizovali smo ovaj skup u znak solidarnosti sa Džulijanom Asanžom koji je uhapšen zbog toga što je svim ljudima sveta obezbedio slobodu informacija", smatra jedan mlađi Beograđanin.
"To što je Džulijan Asanž uradio mene inspiriše. Da pojedinac ili grupa ljudi mogu da se suprotstave jakim silama koje rade pogrešne stvari", priča jedna Beograđanka.
"Ja ne protestujem protiv Amerike i bilo kog sistema. Ja sam protiv nepoštovanja ljudskih prava od strane Amerike, koja je na njima zasnovana", poručuje jedan Beograđanin.
Prethodno, osim političara koji su komentarisali i objašnjavali dokumenta sa Vikiliksa u kojima se pominju srpski zvaničnici, jedino su predstavnici Udruženja novinara Srbije javno stali uz Džulijana Asanža i Vikiliks. Kako smatra predsednica UNS-a, novinari u Srbiji, kao i Ansanž imaju razloga da strahuju od pritisaka kojima su svakodnevno izloženi.
"Građani imaju pravo da znaju šta njihove vlade rade u njihovo ime, šta vlade taje od građana. Da građani imaju pravo da saznaju – ako ih njihove vlade zvaničnim kanalima pogrešno ili nedovoljno obaveštavaju. I novinarstvo ne sme da beži od kontroverzi samo zato da ne bi dovelo u neprijatnost političke, vojne ili ekonomske lidere i moćnike", izjavila je Ljiljana Smajlović, predsednica UNS-a.
Sagovornici Glasa Amerike imaju malo drugačije mišljenje o informacijama koje se svakodnevno objavljuju na Vikiliksu.
"Svakako da je svakom interesantno da zaviri u tajne – od tajni u spavaćim sobama, do tajni u diplomatskim depešama. Zato je to ipak pre atrakcija, tiražno, na granici 'žutog'. Bitnost je tu u drugom planu", kaže Ostojić.
Prema mišljenju sagovornika Glasa Amerike razvoj situacije sa osnivačem Vikiliksa Džulijanom Asanžom ukazuje na to da bi on mogao i da bude osuđen zbog objavljivanja tajnih američkih diplomatskih dokumenata.
"Da bi se cela ta priča potrvdila da je on napravio neki veliki prodor, da je sve stiglo na neki nelegalan i neligitiman način, i da je to po sebi tako strašna stvar – da će on biti žrtvovan. On mora biti kažnjen. Ako nemate kažnjenog 'zločinca', onda nemate ni zločin", smatra Nikolić.
U ovom trenutku prilično je teško i pretpostaviti kako će se ova priča dalje razvijati, ali je gotovo sigurno da će se neka pravila promeniti i da mnoge stvari neće biti iste kao pre Vikiliksa.