Nakon bezbjednosne konferencije u Minhenu, Evropa je ostala podijeljena oko toga šta činiti kako bi se zaustavila dramatična kriza u Ukrajini. Jedni, predvodjeni Njemačkom i Francuskom, su za pregovore sa Rusima, drugi, posebno prvi susjedi Rusa, su za snažniju podršku Kijevu.
Odmah treba reći da ni današnji sastanak ministara spoljnih poslova nije pomogao u tom smislu. Sve su oštrija razmimoilaženja medju Evropljanima o tome šta i kako činiti sa ukrajinskom krizom. Treba reći- cijela EU ima jasnog interesa da sankcije protiv Rusije prestanu- od Španije do Njemačke.
Ipak, nemaju sve države, poput, recimo Francuske, u svojim lukama spremnu isporuku dva broda Rusiji od kojih bi Pariz inkasirao više od milijarde eura. Uz njih, i Nijemci, najkrupniji ruski ekonomski partner u Evropi, su najveći zagovarači diplomatije umjesto oružja.
Tako je sasvim razumljiv slijed dogadjaja nakon Minhena- danas je potvrdjeno da će Evropljani ipak čekati, čekati i sa proširenjem crne liste Rusa koji bi trebalo dodati već postojećim sankcijama. To je večeras u Briselu predstavljeno kao čin dobre volje prema Moskvi, u iščekivanju novih mirovnih razgovora koji bi se trebali održati u srijjedu u Minsku. Trebali, mada za njih još uvijek nema zvanične potvrde.
Sa druge strane, a to je čulo i i Minhenu, Britanci uz baltičke zemlje i istok Evrope, najbliže ruske susjede, ne vjeruju Putinu. Jedno su riječi a drugo djela na terenu, upozoravaju oni i ukazuju na činjenicu da niko ne zapadnoj strani ne osporava da Rusija obilato pomaže pobunjenike oružjem i trupama. Ipak, nema zajedničke volje da se slično pomogne vlastima u Kijevu.
U svakom slučaju, a takvog stava je i većina, Minsk se vidi kao posljednja šansa za postizanje diplomatskog rješenja. reakcije na sudbinu Minska ne treba dugo čekati. Već dan poslije se u Briselu okupljaju evropski lideri koji će, ili potvrditi mirovni sporazum ili još jednom utvrditi da su razmimoilaženja interesa i stavova ključna osobina evropske spoljne politike.