Neka imena i kandidati su u igri ali kao i uvijek, u igri su bili i različiti interesi evropskih članica koji su onemogućili imenovanja. Novi pokušaj će biti nakon ljetnjeg odmora.
Treba biti pošten pa reći - nikada nije ni bilo lako izabrati nekoga na jednu od ključnih evropskih pozicija. Posljednji primjer je bivši luksemburški premijer, Žan Klod Junker koji je, i pored glasova većine Evropljana, morao proći kroz neočekivane teškoće, sumnje i nedomice evropskih lidera i država, da bi došao do mjesta prvog čovjeka Evropske komisije. Kao kompromis se smatra i izbor sada već odlazećih Hermana van Rompuja i Ketrin Ešton, a drugačije neće ići ni sa njihovim nasljednicima. Zbog toga niko nije bio iznenadjen kada je predsjednik Evropskog savjeta izjavio:
"Proteklih sedmica sam imao široke konsultacije, lično i preko telefona, sa svim evropskim liderima i moj zaključak je da još nismo došli do tačke gdje se možemo usaglasiti oko cijelog paketa imenovanja. Nastavićemo sa konsultacijama, a Evrpski savjet će konačnu odluku o tome donijeti na samitu 30-tog augusta."
A u opticaju za preostale dvije evropske funkcije, predsjednika Evropskog savjeta i šefa ili šeficu evrpske diplomatije, su različita imena, mada se u posljednje vrijeme, kao nasljednica baronese Ešton spominje sadašnja ministrica spoljnih poslova Italije, Mogerini, dok neki premijerku Danske, Thorning-Šmit vide kao buduću predsjednicu Evropskog savjeta.
Medjutim, Italijanki se zamjera previše mekan stav prema Rusima, što nije preporučljivo ovih dana u evropskim institucijama, dok je Dankinji minus što njena zemlja nije članica eurozone, te tako, po mišljenju nekih od njenih kolega, neće biti predstavnica svih Evropljana, barem ne onih koji se smatraju "užim krugom".
Ovdje treba dodati i snažne glasove sa istoka Evrope da je konačno došlo vrijeme da se neke od ključnih evropskih funkcija dodjele kandidatima iz novih evropskih članica te tako nije bez osnova ni nada i očekivanje nekih da bi sadašnji ministar spoljnih poslova Poljske, Sikorski, mogao biti budući prvi čovjek evropske diplomatije.
U svakom slučaju, mnoge opcije su na stolu a priča će se završiti kao što to inače biva - na evropski način, kompromisom, što će značiti da će gotovo svi biti jednako nezadovoljni konačnim izborom dok se, ako se, ne dokaže suprotno...