On naglašava da teroristički napadi nisu novost i da, posebno u Belgiji, džihadistički pokret postoji već decenijama, ali takodje i da većina muslimana u Belgiji, gdje ih je gotovo deset procenata od ukupnog broja stanivnika, ne smije biti okarakterisana kao meta borbe protiv terorizma.
"Sigurno, mi nismo bezbjedni. Vidjeli smo u petak uveče u Parizu da teroristički napad može da se desi uvijek, svuda u Evropi, čak u Americi, Kanadi ili Australiji. Dakle, nema nikakvog razloga da se osjećamo bezbjednima."
Brisel je nazvan terorističkim centrom u Evropi, gdje se teroristi organizuju, prave planove i odakle idu u napade.
"Da, Belgija i Brisel su posebna priča. Tu imate prisutnost džihadista, selafista i radikala već decenijama. Prije dvadeset godina, napad na pariški metro je ukazao na tragove koji vode do Belgije, tri godine kasnije, napad na fudbalsku utakmicu je takodje krenuo iz Brisela, opet tri godine nakon toga, ljudi koji su ubili vodju umjerenih afganistanskih snaga, Ahmada Šaha Masuda su došli iz Brisela i tako dalje. Dakle, imamo dugu priču ovdje u Belgiji o terorističkim, logističkim, propagandnim ćelijama."
Šta je razlog?
"Dva su, čak tri glavna razloga. Prvi je globalni: kriza unutar muslimanskog, arapskog svijeta. Kriza je umjerenosti, legitimiteta, kriza povjerenja imedju ljudi i njihovih vlada, koje su zaista loše vladale, što je potpomoglo radikalizaciju. U Belgiji, imate veliku muslimansku zajednicu koja nikome ne pravi probleme, u briselskoj opštini Molenbek i svuda u Belgiji. Ali imate manji dio njih koji su radikalni, i to predstavlja veliki problem, kako u Belgiji, tako i u Francuskoj. Policijske i bezbjednosne službe nisu imale pravi način da se nose sa tim."
Kako vidite dalji razvoj stvari, hoćemo li se odreći slobode za više bezbjednosti?
"Mislim da ono što smo vidjeli u petak uveče je bio rat, rat u Parizu, gradu svjetlosti. Čini se da je jutrošnja policijska operacija spriječila novi napad u predgradju grada, sličan teroristički napad je spriječen u Njemačkoj, u Hanoveru. Izgleda da je Islamska država u Evropi u ofanzivi, vjerovatno i u Americi, ako to uspiju. Ako smo u ratu, moramo prihvatiti činjenicu da bi odredjeno dokidanje gradjanskih sloboda moglo biti neophodno."
Da li to znači da ćemo morati da se naviknemo na drugačiju realnost, pune kontrole na aerodomima, granicama?
"Moramo biti spremni da prihatimo to da odredjeni period, moguće godinama, moramo da živimo na nesigurnom, opasnom mjestu. Svijet je postao takav i moramo se prilagoditi toj stvarnosti. Ne možemo je promijeniti, možemo se samo prilagoditi i pokušati da imamo što je moguće bolji život u tim okolnostima."
Stvaraju se nove koalicije u borbi protiv Islamske države, Francuzi sa Rusima, tu je i Amerikom predvodjena koalicija. Da li mislite da to novo ujedinjavanje protiv terora može pomoći?
"Siguran sam da može. Imamo dosta razlika izmedju Rusa i nas, čak izmedju Evropljana i Amerikanaca, Kineza. Naravno, dosta je razlika i izmedju nas i sirijskog predsjednika Asada. Ali, tu je realnost. Imamo zajedničkog neprijatelja, Islamsku državu. Nije Asad bacio bombe u Parizu već Islamska država. Tokom Drugog svjetskog rata smo bili u stanju da stvorimo koaliciju sa diktatorom Staljinom. Zapadne vodje su procjenile da je ključni neprijatelj Hitler. Slično je i danas, ako smo bili u stanju sa sovjetima da pravimo koaliciju, u stanju smo i sa Rusima i Asadom da se zajednički borimo protiv Islamske države."