Ukupan učinak Crne Gore nepromijenjen je u odnosu na prethodni izvještaj. Prema ocjeni Fridom hausa, ostvaren je napredak u demokratskoj vladavini na nacionalnom nivou – zbog distribucije političke moći i mirne tranzicije nakon što Demokratska partija socijalista (DPS), prvi put posle tri decenije, nije bio u vladi i uprkos, kako se navodi, problematičnim postupcima nove parlamentarne većine i vlade premijera Zdravka Krivokapića.
Međutim, zabilježen je pad kada je riječ o nezavisnosti pravosuđa i pravosudnom okviru zbog, kako ocjenjuje američka nevladina organizacija, sve veće disfunkcionalnosti u pravosudnom sistemu na šta ukazuju poremećaji u radu Ustavnog i Vrhovnog suda, uz neuspjeh parlamenta da izabere novog minisitra odbrane i tužilački savjet tokom većeg dijela prošle godine. Ističe se da je zbog nesposobnosti politički stranaka da postignu dogovor o glavnim imenovanjima u pravosuđu, zemlja talac i u procesu integracije u Evropsku iniji i kada je riječ o prijeko potrebnim rezultatima u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.
U izvještaju se, između ostalog, ocjenjuje da su prvu godinu nove crnogorske vlade obilježili poremećaji u lancu odgovornosti između političkih stranaka, parlamenta i vlade što je rezultiralo „neusklađenom vladavinom bez jasne političke platforme“. Navodi se i da vlada i nova parlamentarna većina nisu ispunili obećanje da će povećati transparentnost, i da se situacija u tom pogledu čak pogoršala u nekim oblastima, te da nije ispunila ni obećanje da će se efikasnije boriti protiv korupcije i klijentelizma.
Kao problem se izdvaja i spora reorganizacija ključnih ministarstava i dalji neodstatak kapaciteta za sprovođenje sveobuhvatnih reformi. Ističe se i da duboke podjele u vezi sa pitanjima nacionalnog identiteta i vjere i dalje dominiraju javnim diskursom i da su sporadični incidenti kulminirali tokom ustoličenja novog poglavara Srpske pravoslave crkve u Crnoj Gori, te da su politički lideri pogoršali nacionalne i vjerske podjele.
U izvještaju Fridom hausa navodi se i da je demokratski put Crne Gore prošle godine bio poremećen problemima izazvanim dubokim političkim i socijalnim podjelama, da se nastavila praksa podjele, kako se navodi, plijena u javnom sektoru umjesto sprovođenja sveobuhvatnih reformi i mjera koje bi mogle da privuku jednoglasnu podršku vladajuće koalicije i članova vlade. Napominje se međutim da je ukidanje jednopartijskog monopola donijelo neke pozitivne promjene u parlamentarnoj praksi, kao što smjena ministra pravde glasovima i parlamentarne većine i opozicije, te imenovanje nestranačkog predsjednika Državne izborne komisije.
Kada je riječ o medijima, ocjenjuje se da vlada nije usvojila značajne promjene uprkos obećanjima da će reformisati medijski sektor, a da su govor mržnje i napadi na novinare i dalje bili prisutni prošle godine, te da i dalje nisu riješeni pojedini slučjevi nasilja. Fridom haus u izvještaju podsjeća da je krajem godina, pažnja bila usmjerena na pitanja o ekonomiji i životnom standardu, usvajanjem vladinog programa „Evropa sad“, da je to bila dobrodošla promjena u javnom diskursu, ali da bi te „brzoplete, nesistematske promjene mgle da imaju negativne posljedice na terenu“.