Kina se u poslednje vrijeme obračunava sa rasipništvom u vladi i korupcijom. Reklamiranje luksuzne robe je zabranjeno, dok nikada nije bilo rizičnije za zvaničnike da se razmeću bogatstvom, nego sada. Uprkos zvaničnom fokusu na štednji i usporenoj ekonomiji, potražnja za luksuznom robom u Kini međutim ne posustaje.
U kineskom bogatom lučkom gradu Šangaju, luksuzne prodavnice su kao piljarnice, nalaze se na gotovo svakom ćošku. Kina je drugo po veličini tržište u svijetu za luksuzne marke. Analitičar Pablo Mauron iz firme "Digital Luxury Group" je optimista u pogledu budućnosti.
“Postoje neki nagovještaji usporavanja. Istovremeno, mislimo da proizvođači luksuzne robe i dalje imaju poverenja u kinesko tržište. Ulažu ogroman novac u Kinu, otvaraju nove prodavnice. U Šangaju se tržni centri sa luksuznim proizvodima otvaraju gotovo svakog mjeseca”, kaže Mauron.
Nakon godina vrtoglavog rasta, ekonomska aktivnost u Kini trenutno je iznad sedam i po odsto. Ponižena korupcionaškim skandalima, koji su u prvi plan istakli bogastvo vladajuće komunističke elite, vlada je zabranila raskošne bankete, davanje poklona i razmetanje novcem. Iako bi to moglo da prouzrokuje probleme luskuznim maloprodajama, Mauron ističe da kompanije za sada nisu zabrinute i da su usredsređene na tradicionalne izazove.
“Bez obzira na kontroverzu u pogledu korupcije i problema u vezi sa porezima, ključni izazov je i dalje isti - kako podstaći lokalnu potrošnju, kada potrošači znaju da će ih to više koštati”, kaže Mauron.
Luksuzni proizvodi su, zbog velikih poreza na uvoz i potrošnju, skuplji u Kini nego u inostranstvu. Mnogi Kinezi, u potrazi za boljim cijenama, kupuju u drugim zemljama. Takvi kupci su dio kineskog, sve razvijenijeg, sektora pristupačnog luksuza, u koji kompanije pokušavaju da uđu, kaže analitičar Ken Grent iz "FDKG Insight".
“Luksuzni brendovi ulažu velike napore da privuku nove mušterije, što znači da moraju da budu inovativni, da predstave nove proizvode koje možda tradicionalno nisu imali i možda da ponude jeftiniju robu kako bi privukli kupce”, kaže Grent.
U međuvremenu, raste i potražnja za kineskim luksuznim markama. Supruga kineskog predsjednika Ši Đinpinga podstiče interesovanje za visoku kinesku modu, jer nosi samo domaće marke kada putuje u inostranstvo. Francuska kompanija luskuzne robe Kering potpora je kompaniji za proizvodnju nakita Kvelin. Kineska marka Šang Šia kombinuje moderni dizajn sa kineskom kulturom, a njen najveći investitor je francuski “Hermes”. Lokalnim brendovima bi bez takve podrške bilo veoma teško da budu konkuretni, smatra Grent:
“Neophodno je da budu prisutni na tržištu dovoljno dugo vremena i njihov izazov je da li to mogu da ostvare i da li su investitori spremni da ulažu novac na duži period.”
Mnogim poznatim luksuznim markama bile su potrebne decenije da izgrade svoju reputaciju. Prema nedavnoj anketi o najtraženijim proizvodima u Kini, samo jedna kineska marka je bila među prvih 50.
U kineskom bogatom lučkom gradu Šangaju, luksuzne prodavnice su kao piljarnice, nalaze se na gotovo svakom ćošku. Kina je drugo po veličini tržište u svijetu za luksuzne marke. Analitičar Pablo Mauron iz firme "Digital Luxury Group" je optimista u pogledu budućnosti.
“Postoje neki nagovještaji usporavanja. Istovremeno, mislimo da proizvođači luksuzne robe i dalje imaju poverenja u kinesko tržište. Ulažu ogroman novac u Kinu, otvaraju nove prodavnice. U Šangaju se tržni centri sa luksuznim proizvodima otvaraju gotovo svakog mjeseca”, kaže Mauron.
Nakon godina vrtoglavog rasta, ekonomska aktivnost u Kini trenutno je iznad sedam i po odsto. Ponižena korupcionaškim skandalima, koji su u prvi plan istakli bogastvo vladajuće komunističke elite, vlada je zabranila raskošne bankete, davanje poklona i razmetanje novcem. Iako bi to moglo da prouzrokuje probleme luskuznim maloprodajama, Mauron ističe da kompanije za sada nisu zabrinute i da su usredsređene na tradicionalne izazove.
“Bez obzira na kontroverzu u pogledu korupcije i problema u vezi sa porezima, ključni izazov je i dalje isti - kako podstaći lokalnu potrošnju, kada potrošači znaju da će ih to više koštati”, kaže Mauron.
Luksuzni proizvodi su, zbog velikih poreza na uvoz i potrošnju, skuplji u Kini nego u inostranstvu. Mnogi Kinezi, u potrazi za boljim cijenama, kupuju u drugim zemljama. Takvi kupci su dio kineskog, sve razvijenijeg, sektora pristupačnog luksuza, u koji kompanije pokušavaju da uđu, kaže analitičar Ken Grent iz "FDKG Insight".
“Luksuzni brendovi ulažu velike napore da privuku nove mušterije, što znači da moraju da budu inovativni, da predstave nove proizvode koje možda tradicionalno nisu imali i možda da ponude jeftiniju robu kako bi privukli kupce”, kaže Grent.
U međuvremenu, raste i potražnja za kineskim luksuznim markama. Supruga kineskog predsjednika Ši Đinpinga podstiče interesovanje za visoku kinesku modu, jer nosi samo domaće marke kada putuje u inostranstvo. Francuska kompanija luskuzne robe Kering potpora je kompaniji za proizvodnju nakita Kvelin. Kineska marka Šang Šia kombinuje moderni dizajn sa kineskom kulturom, a njen najveći investitor je francuski “Hermes”. Lokalnim brendovima bi bez takve podrške bilo veoma teško da budu konkuretni, smatra Grent:
“Neophodno je da budu prisutni na tržištu dovoljno dugo vremena i njihov izazov je da li to mogu da ostvare i da li su investitori spremni da ulažu novac na duži period.”
Mnogim poznatim luksuznim markama bile su potrebne decenije da izgrade svoju reputaciju. Prema nedavnoj anketi o najtraženijim proizvodima u Kini, samo jedna kineska marka je bila među prvih 50.