Linkovi

Festival ekološkog filma u Vašingtonu


Specijalna nagrada uručena je švajcarskom režiseru Marku Volfensbergeru za film “Oil Rocks – City Above the Sea”.
Specijalna nagrada uručena je švajcarskom režiseru Marku Volfensbergeru za film “Oil Rocks – City Above the Sea”.

Početkom ove nedelje, ovde u Vašingtonu otvoren je 19. godišnji festival ekološkog filma, na kojem će tokom dve nedelje biti prikazano 150 dokumentarnih, dugometražnih i animiranih filmova iz 40 zemalja. Filmovi će biti prikazani u više od 10-ak bioskopa širom grada, a očekuje se da kao i prethodnih godina, privuku brojnu publiku i pomognu u podizanju svesti o širokom spektru tema u vezi sa zaštitom priorodne sredine.

Na ovogodišnjem festivalu ekološkog filma biće prikazani najrazličitiji filmovi – od dokumentarca “Hummingbirds: Magic in the Air” o kolibrima, pa do filmova o ugroženosti okeana i šuma. Međutim, najviše pažnje ove godine posvećeno je seriji energetskih fimova – raznovrsnoj kolekciji međunarodnih dokumentaraca o traganju za izvorima energije i opasnosti koju ono predstavlja za prirodnu sredinu.

Specijalna nagrada za umetničko dostignuće na flimu ove godine je otišla švajcarskom reditelju Marku Volfensbergeru za film “Oil Rocks – City Above the Sea”. Film otkriva profil prve i najveće platforme za podmorsku eksploataciju nafte ikada sagrađene. Direktor i koosnivač festivala, Flo Stoun, kaže da je jedinstvena priroda naftnog grada iz sovjetske ere, sagrađenog 1949. godine, odlična tema za ovaj izvanredan film.

“Radi se o ogromnom gradu koji je sagradio Staljin na Kaspijskom moru, a koji je i dalje funkcionalan sa devetospratnicama i hektarima naftnih bušotina. Intervjuisano je puno ljudi, a arhivski snimci su odlično uklopljeni”.

Naftna industrija je takođe tema nekoliko drugih filmova. “The Pipe” prati uznemirujuću priču o tome kako naftovod sagrađen u blizini netaknutog dela irskog priobalja menja živote lokalnih poljoprivrednika i ribara.

Među 150 filmova koji će biti prikazani tokom dvonedeljnog festivala, pored dokumentaraca nalaze se i animirani, arhivski i eksperimentalni filmovi. Iako će biti prikazani filmovi iz 40 zemalja, ipak ima i nekih propusta.

“Želeo bih da smo uključili više filmova iz Afrike. Imamo filmove o Africi, ali mi je žao što nemamo više afričkih filmova. Na to ćemo da obratimo pažnju iduće godine.

Jedan od afričkih filmova vrednih pomena je Beli lav. Južnoafrički dugometražni dokumentarni film reditelja Majkla Svona je u skladu sa svetskim pokretom za spasavanje velikih mačaka. Tema filma su retki beli lavovi – koji su prema afričkoj legendi, božji glasnici – i njihovoj borbi za opstanak sa nečim mnogo ozbiljnijim od nemilosrdne afričke prirode: lovcima na trofeje za koje je unikatna koža tih lavova mnogo vrednija od njihove mitske uloge.

Drugo ostvarenje koje je privuklo pažnju na festivalu je snažan film “Submission” reditelja Stivena Džarla. Film ispituje više od 100 hiljada hemikalija sa kojima ljudi dolaze u kontakt, od kojih sa nekim čak i svakodnevno. U filmu su prikazani intervjui sa naučnicima širom sveta, među kojima je i autor i biolog Stefan Edman.

“Sedimo na tempiranoj bombi. Količina hemikalija koje koristime je od Drugog svetskog rata porasla od milion tona godišnje na 500 miliona godišnje”.

Za scenaristu i reditelja filma “Submission” Stefana Jarla, ovaj film je imao i ličnog uticaja. Dok je bio u fazi istraživanja teme za film, Jarl je saznavao o industrijskim hemikalijama i njihovoj toksikološkoj štetnosti, te je počeo da brine o sopstvenom zdravlju. Kasnije, Jarl je uradio i svoju i krvnu sliku svoje trudne prijateljice, glumice.

U telefonskom razgovoru sa novinarkom Glasa Amerike, Jarl je rekao da je film postao popularan širom sveta, dodajući da je posle prikazivanja u Švedskoj, vlada te zemlje donela odluku da počne izradu programa kojim bi se u naredne 4 godine smanjio broj hemikalija sa kojima u dodir dolaze deca i novoronđečad.

Bebe se rađaju sa 300 hemikalija u organizmu, one su već kontaminirane i to je zastrašujuće. Petnaest odsto dece školskog uzrasta pati od neuroloških oboljenja”.

Sa malo vedrije strane, dokumentarac “A Community Gardeners” bavi se pozitivnim stranama predgradskih društvenih bašti u Vašingtonu. Producent Sintija Kabib kaže da pored toga što proizvode sveže voće i povrće, bašte predstavljaju mesto za mir i isceljenje, kao i učionice na otvorenom za decu, dok mnogim imigrantima služi da ne zaborave svoja rodna mesta.

“U Sjedinjenim Državama je doba renesanse društvenih bašta. U Vašingtonu, a i šire postoji dugačka lista čekanja za parcelu u takvim baštama”.

Festival ekološkog filma je prošle godine za dve nedelje posetilo više od 26 hiljada ljudi, koji su pored filmova mogli da prisustvuju i predavanjima poznatih naučnika kao i razgovorima sa filmskim stvaraocima. Zbog sve veće zabrinutosti ljudi za prirodnu sredinu, organizatori festivala se nadaju da će ove godine poseta biti još veća.

XS
SM
MD
LG