Egipat, Nigerija i Peru su na listi od 21 zemlje koje su sastavile „spisak poželjnih“ kulturnih predmeta koje traže da im se vrate. Na dvodnevnoj konferenciji u Kairu, učesnici su tvrdili da su muzeji često glavna prepreka za povraćaj kulturne baštine.
Zahvaljujući ovomesečnom vraćanju drevnog objekta, Imhesijevog sarkofaga, Egipat je postigao važnu pobedu. Imhesi je čovek iz vremena faraona, a službenik američke carine je pre dve godine naišao na njegov sarkofag u Majamiju. Poreklo sarkofaga i konačno odredište nisu bili jasni. Ali Zahi Havas, šef egipatskog Vrhovnog saveta za antikvitete, kaže da ukradeni predmeti često završavaju u muzejima.
„Jer su muzeji glavni izvor za kupovinu ukradenih umetičkih predmeta. Kada bi muzeji prestali da ih kupuju, bilo bi manje krađa.“
Na konferenciji koju je Havas organizovao u Kairu, delegacije sa raznih strana sveta su obećale da će se jednoglasno založiti za povratak nacionalnih blaga. Ali kao što se ispostavilo u slučaju Perua, nije samo krađa ono što stvara jaz između država i muzeja.
Lilijana Sino je zadužena za kulturne poslove u peruanskom Ministarstvu inostranih poslova. Povraćaj predmeta iz Maču Pikčua, grada starih Inka koji je ponovo otkriven pre jednog veka, na vrhu je njene liste želja. Objekti pronađeni na tom lokalitetu su doneti u Sjedinjene Države, na analizu u Muzeju „Pibodi“ Jelskog univerziteta.
„To je dato kao pozajmica – kao pozajmica – i zaista se nadamo da će Jel održati svoju reč i vratiti nam naše stvari, naš materijal... To nam je važno.“
Jel tvrdi da je pozajmljene predmete vratio, a da oni koje je zadržao pripadaju univerzitetu. Pojedini muzeji koji drže sporne umetničke predmete tvrde da su oni previše osetljivi za transport. Drugi kažu da su pojedini predmeti kao što je Kamen „Rozeta“, donet iz Egipta u Britanski muzej pre dvesta godina, toliko prepoznatljivi, da zapravo pripadaju celom svetu. Jusef Abdula Usman, šef nigerijske Komisije za muzeje i spomenike, kaže da je ta tvrdnja netačna.
„Mi i ne kažemo da u tim stvarima ne bi trebalo da uživaju svi. Ali mislim da bi se oni bolje razumeli ako bi bili izloženi u kulturnoj sredini u kojoj su i nastali.“
Nigerija traži da joj se vrati više predmeta, među kojima su i bronzani objekti iz Benina, koje su pripadnici britanskih snaga odneli pre više od stotinu godina i koji su otada rasuti po Evropi i Americi. Egipat, a posebno Zahi Havas, vodeća je snaga iza borbe za povraćaj predmeta. Ta zemlja je jedna od glavnih žrtava u krađi kulturne baštine.
Havas, izuzetna ličnost koja podseća na filmskog arheologa Indijanu Džonsa, na primopredaji jednog sarkofaga u Vašingtonu je rekao da je to najvredniji deo njegovog posla.
„Ljudi mogu da misle da je najvažniji trenutak u životu jednog arheologa u stvari neko otkriće, ali za mene, najvažniji je povratak nečega u Egipat.“
On ulaže veliku energiju da se tako nešto i ostvari – od pretnji da će zabraniti dolazak na egipatske arheološke lokalitete, do ubeđivanja po njegovom mišljenju nezakonitih vlasnika, da je objekat pod zaštitom nekakve drevne kletve.