Seksualno zlostavljanje i dalje je jedno od usijanih pitanja u SAD. Međutim, o toj temi se retko govorilo javno do 1991. godine, kada je jedna mlada Afroamerikanka u javnosti progovorila o seksualnom uznemiravanju, kojem je bila izložena od strane svog šefa. Ona je te tvrdnje iznela na senatskom pretresu za vreme potvrde njegove nominacije za sudiju američkog Vrhovnog suda.
Bio je to slučaj kada su “on” i “ona” imali suprotne verzije priče. 1991. godine, profesorka prava Anita Hil svedočila je pred senatskim odborom, koji je činilo 14 muškaraca, da ju je bivši poslodavac, kandidat za sudiju Vrhovnog suda Klarens Tomas, seksualno uznemiravao dok je radila za njega. Amerikanci su bili zapanjeni gledajući elokventnu i pribranu mladu ženu, kako govori o tako ličnom i bolnom iskustvu.
Skoro 23 godine kasnije, dokumentarni film “Anita” dobitnice Oskara Fride Mok, ponovo se bavi tim dramatičnim trenucima, i stavlja u kontekst američki napredak na polju jednakosti polova – posebno kada je reč o mlađoj generaciji.
“Pitanja seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja su veoma prisutna danas kada govorim o tome sa čim će se mlade žene suočiti, ako ne na radnom mestu, onda možda u vojsci ili na fakultetu”, kaže Frida Mok.
Šta se, onda, promenilo od 1991.?
“Jezik seksualnog zlostavljanja danas je veoma prisutan u našem leksikonu”, konstatuje Mok.
“Godinu dana pošto je Klarens Tomas stupio na položaj u Vrhovnom sudu, zabeležen je veliki porast prijava seksualnog zlostavljanja, upućenih Komisiji za ravnopravnost na poslu”, primećuje Keren Goldberg, profesorka Američkog univerziteta.
Ipak, mnogi slučajevi i dalje su neprijavljeni, ističe Goldberg.
“Među zaposlenima u kancelarijama, kod radničke klase, među manje obrazovanim, visoko obrazovanim… ti slučajevi se pojavljuju u svakom miljeu”.
Goldberg smatra da loša ekonomska situacija i mala finansijska odšteta kod dobijenih sudskih parnica obeshrabruju ljude koji razmišljaju o preduzimanju pravne akcije, a postoji i strah da će izgubiti posao.
Naročito u vojsci - strah od ugrožavanja karijere i nespremnost da se dovodi u pitanje autoritet stvorili su kodeks ćutanja, koji okružuje slučajeve seksualnog zlostavljanja i napada.
Dokumentarni iflm Kirbija Dika “Nevidljivi rat” ukazao je na porast prijavljenih slučajeva silovanja unutar vojske. Bivši predsednik SAD Džimi Karter govorio je o tome u jednom intervjuu za Glas Amerike.
“2012. godine, što je poslednja o kojoj imamo podatke, u vojsci je bilo 26.000 slučajeva seksualnog zlostavljanja, a samo 300 počinilaca je odgovaralo pred sudom.”
"Danas imamo mnogo više saznanja i predstave o tome šta je to seksualno zlostavljanje i uznemiravanje. I ima ljudi dobre volje koji kažu – to ne sme da se dešava”, ističe Frida Mok.
Frida Mok smatra da njen dokumentarni film “Anita” služi kao podsetnik na napredak koji je ostvaren u američkom društvu kada je reč o ovom problemu.
Bio je to slučaj kada su “on” i “ona” imali suprotne verzije priče. 1991. godine, profesorka prava Anita Hil svedočila je pred senatskim odborom, koji je činilo 14 muškaraca, da ju je bivši poslodavac, kandidat za sudiju Vrhovnog suda Klarens Tomas, seksualno uznemiravao dok je radila za njega. Amerikanci su bili zapanjeni gledajući elokventnu i pribranu mladu ženu, kako govori o tako ličnom i bolnom iskustvu.
Skoro 23 godine kasnije, dokumentarni film “Anita” dobitnice Oskara Fride Mok, ponovo se bavi tim dramatičnim trenucima, i stavlja u kontekst američki napredak na polju jednakosti polova – posebno kada je reč o mlađoj generaciji.
“Pitanja seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja su veoma prisutna danas kada govorim o tome sa čim će se mlade žene suočiti, ako ne na radnom mestu, onda možda u vojsci ili na fakultetu”, kaže Frida Mok.
Šta se, onda, promenilo od 1991.?
“Jezik seksualnog zlostavljanja danas je veoma prisutan u našem leksikonu”, konstatuje Mok.
“Godinu dana pošto je Klarens Tomas stupio na položaj u Vrhovnom sudu, zabeležen je veliki porast prijava seksualnog zlostavljanja, upućenih Komisiji za ravnopravnost na poslu”, primećuje Keren Goldberg, profesorka Američkog univerziteta.
Ipak, mnogi slučajevi i dalje su neprijavljeni, ističe Goldberg.
“Među zaposlenima u kancelarijama, kod radničke klase, među manje obrazovanim, visoko obrazovanim… ti slučajevi se pojavljuju u svakom miljeu”.
Goldberg smatra da loša ekonomska situacija i mala finansijska odšteta kod dobijenih sudskih parnica obeshrabruju ljude koji razmišljaju o preduzimanju pravne akcije, a postoji i strah da će izgubiti posao.
Naročito u vojsci - strah od ugrožavanja karijere i nespremnost da se dovodi u pitanje autoritet stvorili su kodeks ćutanja, koji okružuje slučajeve seksualnog zlostavljanja i napada.
Dokumentarni iflm Kirbija Dika “Nevidljivi rat” ukazao je na porast prijavljenih slučajeva silovanja unutar vojske. Bivši predsednik SAD Džimi Karter govorio je o tome u jednom intervjuu za Glas Amerike.
“2012. godine, što je poslednja o kojoj imamo podatke, u vojsci je bilo 26.000 slučajeva seksualnog zlostavljanja, a samo 300 počinilaca je odgovaralo pred sudom.”
"Danas imamo mnogo više saznanja i predstave o tome šta je to seksualno zlostavljanje i uznemiravanje. I ima ljudi dobre volje koji kažu – to ne sme da se dešava”, ističe Frida Mok.
Frida Mok smatra da njen dokumentarni film “Anita” služi kao podsetnik na napredak koji je ostvaren u američkom društvu kada je reč o ovom problemu.