Linkovi

Naučnici prate ugrožene vrste ajkula


Naučnici sa havajskog Univerziteta pručavaju ugrožene i ranjive populacije ajkula i priobalne korale koji polako nestaju zbog porasta temperature okeana

Mnoge ajkule su ugrožene ili su u opasnosti, zbog prekomernog ribarenja, klimatskih promena ili zagađenja okeana. Naučnici sada pokušavaju da “očima ajkula” posmatraju njihovu životnu sredinu, kako bi stekli jasniju sliku o opasnostima koje prete ovim važnim predatorima.

Istraživački centar Univerziteta Havaji na ostrvu Kokonat, udaljen je samo nekoliko minuta vožnje, motornim čamcem, od obale najnaseljenijeg u lancu havajskih ostrva - Oahua.

Centar se nalazi na dobrom mestu za posmatranje morskih životinja. One su iz lokalnih voda, a neke su u ograđenom zalivu radi proučavanja. Zoolog Karl Majer, stručnjak za ribe, radi na istraživanju ajkula i njihovih navika.

“Pratimo kada jedu i koliko mogu da pojedu.”

Naučnici prate i ponašanje ajkula u okeanu. Mere ih i ugrađuju im, na peraja, radio odašiljače sa elektronskim oznakama. Naučnici su na peščanu ajkulu zakačili kameru da bi pratili njene dnevne aktivnosti.

“Kada smo skinuli kameru, videli smo da je provela dan okružena velikim jatom ajkula, ne samo peščanih ajkula već i drugim vrstama među kojima je najviše ajkula čekićara.”

Ajkule su brze i smrtonosne, ali im ljudi, obično, nisu plen. Majer kaže da su napadi na ljude retki i da ih mediji preuveličavaju, a strahu je doprineo i film iz 1975. Ajkula.

On kaže da su ajkule veoma važni predatori koji pomažu održavanju ravnoteže vodenog eko-sistema. Sistema koji je ugrožen zagađenošću, klimatskim promenama, komercijalnim ribarenjem, bilo da ajkule love za ishranu za azijsko tržište ili kao mamac za ulov druge ribe.

Naučnici sa havajskog Univerziteta, pored ugrožene i ranjive populacije ajkula, proučavaju i priobalne korale koji polako nestaju zbog porasta temperature okeana. Karl Majer kaže da ljudi predstavljaju veću opasnost za ajkule nego ajkule za ljude.

“...Nikada ranije u istoriji prirode nije zabeleženo da je neka vrsta bila toliko dominantna, da je mogla da menja prirodno okruženje.”

A rezultati promena u prirodnom okruženju, kaže Majer, ne mogu se uvek predvideti.

XS
SM
MD
LG