Linkovi

Efekat staklene bašte - 2003-06-17


SAD proizvode 25% svih gasova na planeti, koji, kada se oslobode u atmosferi, izazivaju takozvani efekat “staklene bašte” – što predstavlja skok od skoro 100 procenata u periodu od 1990-e do 2001-e. Oèekuje se da æe se ta vrednost popeti na èak 37% globalno, tokom naredne decenije. Zaustavljanje tog trenda, primenom zakonski propisanih ogranièenja, predstavlja temu dva nova izveštaja koje je pripremio “Pju centar za globalne klimatske promene”, nezavisna istraživaèka organizacija sa sedištem u Vašingtonu. Izveštaji centra Pju razmatraju neke od konkretnih ideja pomoæu kojih bi zagaðenje koje utièe na globalnu klimu moglo biti stavljeno pod kontrolu. Jedan od njih je takozvani program “ogranièenja uz moguænost razmene”, koji predviða opšte nivoe ogranièenja na oslobaðanje štetnih gasova, ali dozvoljava kompanijama da meðusobno trguju tim pravima kako se postigli željeni nivoi zaštite. Ajlin Klausen je direktor “Pjuovog centra za globalne klimatske promene”. Ona veruje da na Kapitol Hilu raste podrška inicijativama poput meðunarodnog sporazuma o klimatskim promenama – uprkost tome što je administracija predsednika Buša odbacila sporazum iz Kjota.

“Mislim da još nismo došli u situaciju da bi Kongres mogao da usvoji neki obavezujuæi program. Meðutim, postoji u vezi sa tim mnogo veæe interesovanje u Kongresu, nego u redovima administracije, od onoga što su mnogi mogli da zamisle pre samo par godina. To je, u dobroj meri, uzrokovano aktivnostima na nivou pojedinaènih saveznih država, sve preciznijim nauènim podacima, analizama, kao i èinjenicom da su kompanije otkrile da, po prihvatljivim cenama, mogu da smanje takvu vrstu emisija.”

Kako ukazuje Marlou Luis, analitièar pri institutu za kompetitivno preduzetništvo, administracija predsednika Buša se povukla iz sporazuma u Kjotu zbog toga što je on bio štetan kako po amerièku privredu tako i po èovekovu okolinu.

“Razlog zbog koga SAD nisu krenule tim putem je taj da sva obavezna umanjenja, po kojima je sporazum iz Kjota najviše poznat, predstavljaju pritisak na privredu, a ne donose rezultate u zaštiti sredine. Na primer, administracija za energetske informacije procenjuje da bi primena sporazuma iz Kjota koštala SAD èak 283 milijarde dolara godišnje. Šta bi za uzvrat dobili? Što se tièe klimatskih promena - ništa merljivo.”

Direktorka “Pjuovog centra za globalne klimatske promene”, Ajlin Klausen, predviða da æe njihovi izveštaji dovesti do novih, znaèajnih, diskusija o amerièkoj politici o klimatskim promenama.

“Mislim da se nalazimo na poèetku. Iz tog razloga smo smatrali da bi objavljivanje naših izveštaja bilo posebno korisno u ovom trenutku. Ono što nam je potrebno, to je poèetak diskusije. Verujem da æe podneti zakonski predlog, koji æe senator Mek Kejn podržati, predstavljati makar poèetak procesa u SAD.”

Ipak, Marlou Luis upozorava da se predlog, koji su podneli senatori Mek Kejn i Liberman o obaveznom umanjenju isparenja koja izazivaju efekat “staklene bašte”, nalazi na putu punom politièkih mina.

XS
SM
MD
LG