Predsednik Buš se sastao sa vodeæim èlanovima kabineta da bi razmotrio današnje vojne operacije u Iraku. Predsednik je sazvao sastanak Saveta za nacionalnu bezbednost u predsednièkom odmaralištu Kemp Dejvid. Medju pozvanima su bili potpredsednik Dik Èejni, državni sekretar Kolin Pauel, sekretar za odbranu Donald Ramsfeld, savetnik za nacionalnu bezbednost Kondoliza Rajs i direktor Centralne obaveštajne agencije Džordž Tenet. Predsednik Buš je ukazao u svom nedeljnom radio govoru da bi sukob u Iraku mogao trajati duže i biti teži nego što su neki predvideli. S obziom da æe obnova Iraka takodje zahtevati održivu podršku, predsednik je istakao da æe Vašington izvršiti obaveze koje je prihvatio preduzimanjem invazije da bi se Sadam Husein svrgnuo s vlasti i iraèka vojska razoružala.
“Narod Sjedinjenih Država i naši prijatelji i saveznici neæe živeti na milost i nemilost nezakonitog režima koji ugrožava mir oružjem za masovno ubijanje. Sada kada je konflikt poèeo, jedini naèin da se ogranièi njegovo trajanje jeste upotreba superiorne sile. To neæe biti kampanja sa polumerama. To je borba za bezbednost naše nacije i mir u svetu i neæemo prihvatiit ništa manje od pobede.“ Predsednik Buš je poæeo rat protiv Iraka bez odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija u kome su Francuska, Rusija i Kina želele da se Irak razoruža miroljubivo putem vojnih inspekcija . Predsednik Buš je, medjutim, predoèio da je bio prinudjen da stupi u akciju da bi razoružao Irak zbog neposredne opasnosti da Sadam Husein pomogne teroristima da upotrebe hemijsko ili biološo oružje. Predsednik je okupio bez podrške Ujedinjenih nacija “koaliciju voljnih“ da napadnu Irak. Prema njegovim doslovnim reèima,“ buduænost mira i nade iraèkog naroda ” sada zavise od te borbene koalicije.
“U ovom ratu naša koalicija je široka, više od èetrdeset zemalja iz celog sveta. Naša stvar je pravedna: bezbednost zemalja kojima služimo i mir u svetu. Naša misija je jasna: da lišimo Irak oružja masovnog uništenja, okonèamo podršku Sadama Huseina teroristima i oslobodimo iraèki narod.“ Ankete amerièkog javnog mnjenja pokazuju sve veæu podršku Amerikanaca predsedniku Bušu, što se obièno dogodi kada je ova zemlja angažovana u vojnom sukobu. No, oštra stranaæka podela je istrajna. Prema anketi lista “New York Times-a“ i te-ve mreže Si-bi-es, devedeset tri odsto republikanaca podržava predsednika Buša, dok samo polovina demokrata odobrava predsednikov prilaz Iraku. U odgovoru demokrata na predsednikov nedeljni radio govor èlanica Predstavnièkog doma Nensi Pelosi iz Kalifornije nije odobrila naèin vodjenja rata, ali je izrazila podršku demokratske stranke amerièkim oružanim snagama. ”Kao lideri u Kongresu, obeæavamo našim vojnim snagama i vojnim porodicama svu podršku koja æe im biti potrebna u ovom ratu i za pobedu u ime mira.“ Vodja demokratske manjine u Predstavnièkom domu Nensi Pelosi je glasala prošle godine protiv kongresne rezolucije kojom je predsednik Buš ovlašæen da upotrebi vojnu silu protiv Iraka. No, poput veæine demokratskih lidera, Pelosijeva smanjuje svoje kritikovanje predsednika Buša dok je ova zemlja u ratu.