Linkovi

Hemijska osnova sklonosti ka nasilju - 2002-08-06


Psiholozi odavno znaju da mnoga zlostavljana deca kada odrastu postaju gnevne osobe sklone nasilju. Ali, to ne važi baš za svu zlostavljanu decu. Pitanje je, šta je to što neke èini agresivnim, a druge ne? Odgovor bi mogao da ima veze sa jednim enzimom u mozgu oznaèenim kao M-A-O-A. Teri Mofet je psiholog, èlanica istraživaèkih timova na Univerzitetu države Viskonsin i na Kraljevskom koledžu, u Londonu:

”Zadatak tog enzima u mozgu je da procesuje višak neurotransmitera posle njihove upotrebe, kako bi mozak imao zdravu i uravnoteženu kolièinu neurotransmitera kao što su serotonin, dopamin i drugi.“

Neurotransmiteri su hemikalije koje æelije mozga koriste za medjusobnu komunikaciju. Nizak nivo serotonina povezuje se sa depresijom, a nizak nivo dopamina sa Parkinsonovom bolešæu. Opiti sa miševima pokazali su da životinje sa niskim nivoom enzima M-A-O-A izražavaju veliku nervozu i agresivnost. Isto je ustanovljeno tokom eksperimenata sa jednom velikom porodicom u Holandiji, èiji muški èlanovi su postajali krajnje agresivni kada su bili ljuti, zastrašeni ili nezadovoljni. U najnovijem istraživanju, profesor Mofet i njene kolege želeli su da ustanove da li okolina igra neku ulogu u agresivnom ponašanju osoba sa niskim nivoom M-A-O-A. Istraživaèi su èitavih 26 godina pratili ponašanje 442 deèaka, rodjena tokom 1972. godine u jednom gradu na Novom Zelandu. Testiranjem njihove krvi ustanovljeno je ko od njih ima normalan, a ko nizak nivo enzima M-A-O-A. Zatim su te podatke uporedjivali sa podacima o tome kako se sa njima postupalo kada su bili deca, da li su ih majke prihvatale ili ne, da li su se o njima brinuli i druigi, da li su bili fizièki i seksualno zlostavljani i da li su u kasnijem životu bili skloni agresivnosti i kršenju zakona. Nismo se iznenadili, kaže profesor Mofet, kada smo ustanovili da su maltretirana deca u odraslom dobu i sama bila sklona nasilju.

”Ali to je zavisilo od njihove genetske slike. Mislim da je najbolje reæi da je oko polovine dece koja su bila snažnije maltretirana pokazivalo sklonost ka antisocijalnom ponašanju kada su odrasla. Ako su pripadali riziènom genetskom tipu, to je poveæavalo pomenutu sklonost na 85 odsto. Dakle, manji nivo M-A-O-A poveæavao je posledice zlostavljanja u detinjstvu.“

Istraživaèi su takodje otkrili da je medju ispitanicima èiji geni su proizvodili normalan nivo enzima M-A-O-A, manje od èetvrtine bilo sklono antisocijalnom ponašanju. Džin Ši, toksikolog sa Univerziteta južne Kalifornije, veæ 30 godina prouèava ponašanje laboratorijskih životinja èiji geni su tako promenjeni da uopšte ne proizvode enzim M-A-O-A:

”Potpuno smo im iskljuèili tu aktivnost. Pokazalo se da neurotransmiteri igraju ulogu, ali da oni nisu jedini èinilac. Zato je interesantno da se u ovom istraživanju pominje važnost uticaja sredine. Tako je i sa životinjama - potpuno su normalne sve dok ih ne izložite blagom stresu, kada im se ponašanje menja.“

Iako je prouèavanje na Novom Zelandu pokazalo da su osobe sa niskim nivoom M-A-O-A agresivne, profesor Teri Mofet kaže da se ona radije usredsredjuje na zaštitno delovanje gena koji proizvodi taj enzim:

”Ako malo razmislite... geni su stekli loš glas u javnosti jer ljudi stalno slušaju o tome kako geni èuèe u njima, spremni da izazovu rak ili Alchajmetrovu bolest, ili šizofreniju ili neku èetvrtu užasnu stvar. Mi smo izgleda pronašli genotip koji bi u stvari mogao da štiti ljude od stresa i životnih teškoæa.“

Profesor Mofet kaže da æe se njen tim baviti i istraživanjima u vezi sa uticajem enzima M-A-O-A na ponašanje žena.

XS
SM
MD
LG