Sigurno je da æe 11. septembar postati jedan od onih specifiènih istorijskih dogadjaja, koji æe zauvek ostati zabeležen u seæanju nacije. Ko bi, ikada, mogao da zaboravi sliku aviona pretvorenog u vatrenu loptu u trenutku kada je udario u južnu kulu Svetskog trgovinskog centra.
U jednom trenutku, Amerikanci su osetili kako su im se i zemlja i život izmenili. Za one koji su direktno pogodjeni tragedijom, poput Trudi Kalendrilo, koja je tragala za bratom u Njujorku, život nikada više neæe biti isti:
”Moram da vidim mog brata, želim da ga vidim. I ako je mrtav - u redu je. Ako nadjem njegovo mrtvo telo, znaæu da je u redu. Znaæu da je negde tamo i da je u redu. Moram da ga pronadjem...“
Ali, èak i oni Amerikanci koji nisu direktno pogodjeni napadom, imali su oseæanje nelagodnosti i tuge koje nacija godinama nije iskusila. Senator Džozef Liberman iz Konektikata to ovako doživljava:
”Smatram da su tokom prošlog veka samo dve tragedije mogle da se, na neki naèin porede u pogledu uticaja na kolektivni duh Amerike i naš oseæaj bezbednosti, sa septembarskim napadima, a to su, napad na Perl Harbur 1941., i atentat na predsednika Kenedija 1963. godine.“
Ali, mada su teroristièki napadi pogodili duh nacije, oni su je takodje objedinili u izlivima patriotizma, kakvi verovatno nisu vidjeni od Drugog svetskog rata. Amerièke zastave istaknute su svugde, èak i usred ruševina Svetskog trgovinskog centra i Pentagona. Poseæenost crkvenih službi je uveliko porasla, a mnogi Amerikanci kažu da su se ponovo okrenuli porodici i prijateljima. Lari Sabato je politikolog sa univerziteta države Virdžinije i iskusni analitièar amerièkog društva:
”Amerikanci su shvatili koliko su male i trivijalne razlike u gledištima izmedju veæine pojedinaca i grupa u zemlji, kao i u našoj politici. Pokazalo se da mnoge stvari za koje smo mislili da su veoma važne u stvari uopšte nisu važne.“
Za izvesno vreme, patriotizam je približio i politièke suparnike u Vašingtonu, što je dostiglo vrhunac u zajednièkom pevanju pesme ”God Bless America“ (Neka Bog blagoslovi Ameriku) od strane èlanova Kongresa na stepeništu Kapitola. Evo, opet, mišljenja Larija Sabata:
”Promena koja æe imati najtrajniju vrednost je u tome da se sve sagleda u pravim razmerama i u približavanju Amerikanaca preko rasnih i stranaèkih barijera i filozofskih ili ideoloških podela. To æe verovatno imati pozitivno dejstvo.“
Medjutim, dok su Amerikanci iznova slavili svoju demokratiju i patriotizam, ujedno su èvrsto obeæavali da nikada neæe zaboraviti ono što se dogodilo 11. septembra, kao ni policajce, vatrogasce i ostale spasioce koji su obavili svoju dužnost posle teroristièkih napada. Nekoliko meseci posle napada, Sekretar za odbranu, Donald Ramsfeld, insistirao je da Amerikanci nikada ne zaborave heroje od 11. septembra:
”Ne tako davno, bilo je nekih koji su pitali ”Gde su naši heroji?“ Neki su govorili da nema jedinstvenog duha u Americi. Danas, svi mogu da vide, kako je duh naše nacije ojaèao, a heroji? - ne moramo dugo da tražimo da bismo ih pronašli.“
Ošteæeni deo Pentagona se obnavlja i biæe završen poèetkom naredne godine. No, obnavljanje amerièkog duha bi moglo da potraje znatno duže.