Američki futurista Džon Nejzbit i njegova supruga Doris su 2006. godine
osnovali Nejzbit institut za Kinu u pokrajini Tjandžin. Zatražili su od
zaposlenih da prate kineske medije, nakon čega su prikupili stotine
informacija kako bi stvorili sliku današnje Kine. Nejzbitovi u novoj
knjizi opisuju kako se ta, nekada siromašna zemlja, transformisala u
svjetsku silu.
Džon Nejzbit prisjeća se Kine prije više od 40 godina, kada ju je prvi put posjetio:
"Izuzetno
primitivna 1960-tih i 70-tih. Zato je nevjerovatno sada biti u toj
zemlji, sa najmodernijim gradovima i prevozom na svijetu”.
U
novoj knjizi, objavljenoj u Sjedinjenim Državama i Kini, Nejzbitovi
objašnjavaju kako je Peking to postigao, govoreći o takozvanim
"stubovima" novog kineskog društva. Među njima je, kako navode,
emancipacija uma.
"Vlada utvrđuje okvire onoga šta je moguće,
šta treba uraditi i šta je zaštićeno, poput posebnih ekonomskih
oblasti. U tim okvirima, ljudi mogu da daju svoj doprinos, kakav god
žele, zato što na kraju sve potiče od njih”, kaže Džon Nejzbit.
Kina
se kreće ka nekom obliku kapitalizma od 1980-tih i reformi koje je uveo
tadašnji premijer Deng Ksijaoping. To je pomoglo u stvaranju nove Kine,
smatra Doris Nejzbit:
"Deng Ksijaoping je shvatio da Kina nema
previše koristi od komunizma, da centralno planiranje ne može da izvuče
zemlju iz siromaštva, da moraju da uvedu tržišni kapitalizam i omoguće
ljudima da rade ono za šta su talentovani i da pokrenu kinesku
ekonomiju”.
Džon Nejzbit ističe da je eksperimentisanje u oblasti ekonomije glavni kineski trend:
"Imali
su veliki broj ideja: ukidanje poreza na određeno vrijeme, posebno
nadmetanje u trgovini i tako dalje ... i pratili su kako sve to
funkcioniše. Nastavili su sa mjerama koje su dale rezultate, odbacili
one koje nisu, utvrđujući svoj pravac”.
Moderna Kina se -
umjesto imitacije - okrenula inovaciji, odnosno biotehnologiji,
kompjuterima i automobilima na električni pogon:
"Predsjedavajući
BYD-ija, kompanije za proizvodnju automobila na električni pogon, kazao
je: ‘Nema šanse da sustignemo ili nadmašimo Ford ili druge zapadne
kompanije kada je riječ o tradicionalnim vozilima. Ali kada je riječ o
automobilima na električni pogon, nalazimo se na istoj polaznoj
tački’”, objašnjava Džon Nejzbit.
U okviru tog procesa, Kina je kreirala svoj politički sistem.
"Sistem,
koji se razvija u Kini, zovemo ‘vertikalnom demokratijom’, zbog njegove
strukture od dna prema vrhu i obrnuto, odnosno smjernica koja se
upućuju od vrha prema dnu i incijativa koje se kreću u obrnutom smjeru.
Komunistička stranka vremenom će morati da se oprosti od svog naziva,
zato što on ne oslikava suštinu stranke", priča Doris Nejzbit.
Dok
mlađe generacije uživaju u većim slobodama od svojih roditelja,
kritičari prilika u Kini primjećuju da Peking i dalje ima čvrstu
kontrolu nad vjerom, pravosudnim sistemom, slobodom izražavanja i
medijima, uključujući i pristup internetu. Ta ograničenja međutim nisu
usporila napredak Kine na globalnim tržištima. U poslednjih 30 godina,
kineski bruto domaći proizvod u prosjeku je rastao 10 odsto na
godišnjem nivou. I zemlja je na putu da postane druga po veličini
svjetska ekonomija. Svijet bi trebalo da posmatra Kinu kao priliku, a
ne prijetnju, smatra Džon Nejzbit:
"Želite da budete
konkurentni i istovremeno kooperativni u odnosima sa Kinom. Izaberite
svoj način na koji ćete to postići, ali iskoristite priliku koju Kina
predstavlja za cijeli svijet”.
Nejzbitovi naglašavaju da bi
svijet trebalo da očekuje dalje sazrijevanje i razvoj Kine, dok ta
zemlja postaje sve aktivniji igrač u međunarodnoj zajednici.