Berlinski zid je gotovo tri decenije bio simbol Hladnog rata - dijelio je grad i u suštini cijelu zemlju. Srušen je 9. novembra 1989, a sa njim i komunistička Istočna Njemačka. Pad Berlinskog zida je jedan od ključnih događaja koji je doveo do okončanja Hladnog rata.
Bradenburška kapija je jedno od najpoznatijih obilježja Berlina. Nekada veličanstvena kapija tadašnje prijestonice pruskih kraljeva, do kraja 1900-tih postala je dio tmurnog zida koji je dijelio grad. Nakon drugog Svjetskog rata, na pomolu je bio novi sukob. Hladni rat je okrenuo Istok protiv Zapada, što je bilo najvidljivije u Berlinu. Dvije strane su se ponekad sastajale na ovom mostu u predgrađu tog grada, kako bi razmijenile špijune, kaže Hajo Keling prisjećaući se tih dana.
"Da, mislim da su se razmjene vršile upravo ovdje. Tajni agent bi bio premješten iz jednog vojnog kontrolnog punkta u drugi, što se događalo naočigled obje strane. Od 1961. godine, most više nije postojao za civile. Nismo mogli da mu se približimo. Mogli ste da ga vidite sa onog mjesta, ali je bio zaklonjen Zidom.”
Zid je decenijama bio simbol Berlina. Izgradila ga je komunistička istočno-njemačka vlada u avgustu 1961. godine, kao fizičku barijeru koja je prolazila kroz centar grada. Zid je međutim opasavao cijeli Zapadni Berlin, odvojivši ga potpuno od istočnog dijela grada i ostatka istočne Njemačke. U pitanju je bio najvidljiviji dio Gvozdene zavjese koja je dijelila Zapad od Sovjetskog bloka na istoku. Takođe je bila žarište napetosti i strahovanja da bi Hladni rat mogao da preraste u pravi sukob. U komunističkom sistemu su se, međutim, vremenom pojavile pukotine, kaže politički analitičar sa berlinskog Slobodnog univerziteta, Johen Štat.
"Neki ljudi su znali da je u Istočnoj Njemačkoj loša situacija i da se ekonomija pogoršava. Sada znamo da je naša tajna služba znala mnogo o tome.”
Promjene je nagovještavao i sovjetski lider Mihail Gorbačov - reformator u srcu Moskve.
"Bilo je nagovještaja, kada je Gorbačov došao na vlast u Sovjetskom Savezu. Jedan od najvažnijih je to što je narod u Sovjetskom Savezu počeo javno da govori o ujedinjenju Njemačke”, ističe Štat.
To je dovelo do razlika u stavovima Moskve i Istočnog Berlina. Zapadni lideri su iskoristili tu podjelu.
"Gospodine Gorbačov, srušite ovaj Zid."
Kada je predsjednik Ronald Regan uputio svoj čuveni poziv 1987. godine, promjene su bile u toku. Ojačali su reformski pokreti u okviru Sovjetskog bloka i do ljeta 1989 stanovnici Istočne Njemačke našli su svoj put do Zapada. Širom zemlje organizovani su mirni protesti. Ključnu ulogu odigrao je Gorbačov, iako je pritisak Zapada dao određene rezultate, kaže politički analitičar sa Londonske škole za ekonomiju Majkl Koks.
"Kada su Sovjetski Savez, Moskva, Gorbačov i Politbiro donijeli odluku da se ne koristi sila, rušenje kule od karata je bilo neminovno.”
To se dogodilo brže nego što je bilo ko očekivao - 9. novembra 1989. Berlinski zid je pao, a sa njim i komunistička vlada Istočne Njemačke. Nije se međutim znalo šta će se dogoditi nakon toga. Uslijedili su pregovori o novoj strukturi Evrope i poziciji Njemačke u njoj.
"Ne treba zaboraviti da su mnogi Evropljani bili zabrinuti zbog ujedinjenja Njemačke 1989 i 1990. godine. Stoga je bilo izuzetno važno da se putem veoma složene diplomatije obezbijedi da Njemačka bude angažovana u Evropi i da bude atlanski saveznik. Ne zaboravite da je Gorbačov morao na kraju da pristane na to”, navodi Koks.
Njemačka se ujedinila, Sovjetski Savez raspao, a Hladni rat okončao. Promijenio se i život Haja Kelinga, koji kao penzioner i dalje živi u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Sada može slobodno da šeta Mostom Glinike, jer nema barijera, kontrolnih punktova i zidova.