Koncertna bina u Vudstoku četiri dana je bila u
središtu pažnje okupljene mase mladića i devojaka. Ali iza scene se
događalo i ponešto drugo. Hrana je brzo potrošena. Počela je da pada
kiša. Ipak, zajednica se razvijala, kao što pokazuju fotografije u
muzeju u Betel Vudsu. Zik Bojl je bio tinejdžer, otuđen od starijeg
naraštaja.
„Način na koji su ljudi delili stvari u
Vudstoku..., ako ste bili pokisli i ako vam je bilo hladno, dali bi vam
još jednu košulju. Nudili su vam hranu. Ljudi su sve delili,“ kaže Bojl.
Bilo je i drugih problema. Mladi su uzimali prevelike doze droge.
„Popio
sam mnogo i uzeo sam i malo LSD-a, tako da nisam doživeo taj mir i tu
ljubav, koje je doživela većina ljudi,“ kaže Džo Dipon.
Ipak, on kaže da mu je samo prisustvovanje zajednici u Vudstoku, izmenilo život.
„Kada
pogledam u prošlost, to je za mene bilo veoma dobro, jer sam shvatio da
postoji sasvim drugačiji način života i drugačija vrsta savesti,“ kaže
Dipon.
Duk Devlin je došao na koncert radi muzike i provoda.
„Imali
ste rat u Vijetnamu. Imali ste problem sa građanskim pravima, pravima
žena, pravima homoseksualaca i imali ste muziku, koja je bila oblik
komunikacije koji smo onda veoma mnogo upražnjavali,“ kaže Devlin.
Ta muzika, dodaje on, dotakla je moćne akorde.
Prvi muzičar koji se pojavio na sceni bio je Riči Hejvens.
"Samo
kad bih mogao da kažem koliko me je ljudi zagrlilo. Od samog početka.
Bilo je zapanjujuće. Prosto ni sam ne mogu da poverujem. Hiljade ljudi,
hiljade...“ priseća se Hejvens.
A posle Vudstoka mnogi, poput Zika Bojla i Duka Dipona, krenuli su na proteste zbog rata.
„To
je dalo verodostojnost celom pokretu i mom delu pokreta. Dalo mi je
snagu i shvatio sam da i moj glas nešto znači. Da mogu na sve načine da
istupim protiv bilo kakve nepravde,“ kaže Bojl.
Poprištem
događaja sada upravlja Umetnički centrar „Betel Vuds“. U centru,
filmovi o Vudstoku jasno ilustruju prilike na festivalu. A tu su
replike hipi automobila, autobusi kojima su se ljudi dovozili na
festival...
Ljudi koji su bili na koncertu dolaze da obiđu Vudstok i podsete se na taj događaj.
„Osećala sam se kao da mogu da izmenim ceo svet,“ kaže jedna od njih, Tamara Lester.
"U stvari," kaže Majkl Leng, jedan od promotera Vudstoka, " njegovo najvažnije nasleđe je promena."
„Važno
je ne zaboraviti da je tu pružena mogućnost da se stvari poboljšaju i
da ljudi mogu da ih promene. Da, ako se uključite u sve to i rešite da
nešto učinite, možete da budete deo promene koja je pozitivna za sve,“
kaže Leng.
Taj lokalitet je danas mesto hodočašća. Ralf Korvin,
koji je kao dečak ovde proveo samo jedan dan, često se vraća da bi
raščistio misli. Planira da ostane ovde zauvek.
„Želim da mi se ovde raspe pepeo, jer mi se tu nikada nije dogodilo ništa loše,“ kaže Korvin.
Lokalni
stanovnici takođe smatraju da je mesto specijalno. Pre nekoliko godina
na brežuljku iznad lokaliteta podigli su spomenik, kako taj događaj ne
bi bio zaboravljen.