Loše finansijske odluke češće su izazvane neznanjem nego zlim namerama, naglašavaju analitičari.
Amerikanci su najzad shvatili da je važno znati kako rukovati
sopstvenim finansijama, kaže Suzan Bičam, osnivač kompanije Generacija
veštih u rukovanju novcem, koja se bavi razvojem nastavnih sredstava za
podučavanje u upravljanju sopstvenim finansijama.
"Uvek govorim
da moji klijenti - roditelji koji su uspeli da sačuvaju svoju decu od
droga i naučili ih da redovno rade domaće zadatke - do sada nisu
razmišljali o tome da treba da ih nauče i tome kako da rukuju novcem.
Ali sada razmišljaju o tome. Itekako se bude usred noći sa tim mislima
jer je svakodnevnica pokazala da deca treba i tome da se nauče," kaže
Bičam.
Suzan Bičam kaže da je po izbijanju finansijske krize
interes za njenu kompaniju naglo porastao, naročito zbog toga što je
američki pristup predstavljanju te materije tinejdžerima najčešće
neefikasan.
"Problem je u tome što se sa tim najčešće odugovlači
sve dok deca ne počnu da menjaju ponašanje i dok ne postane teže na
njih uticati. Mi najveći deo posla obavljamo od obdaništa do četvrtog
razreda, zato što u tom uzrastu ne pokušavamo da menjamo ponašanje, već
oblikujemo ponašanje," kaže Suzan Bičam.
Drugi programi, kao što
je besplatni program Nacionalne fondacije za finansijsko obrazovanje,
usmeren je ka srednjoškolcima. Predstavnik te neprofitne organizacije,
Pol Golden, objašnjava zašto je važno komunicirati sa omladinom tog
uzrasta.
"U ranim dvadesetim godinama donosimo odluke koje mogu
da utiči na dobar deo našeg ekonomskog života. Možda kupujemo kuću ili
stan, možda započinjemo porodicu, ili obavljamo neke krupnije
kupovine," kaže Golden.
Ali Golden kaže da je njegova
organizacija istraživanjem ustanovila da je od obrazovanja o
finansijama važniji primer ponašanja roditelja.
"Ako ste
roditelj, vaše ponašanje najviše će uticati na ponašanje vaše dece kada
budu postala finansijski nezavisna," kaže Golden.
Na žalost,
kada je u pitanju novac, mnogi roditelji i sami nisu mnogo vešti, kaže
Lesli Linfild, iz Instituta za finansijsku pismenost.
"Ako ih
roditelji nisu tome naučili i ako i roditelji ne znaju mnogo o tome,
moglo je da se vidi gde će sistem da popusti," kaže Lesli Linfild.
Jedan
od retkih federalnih zakona koji traže od odraslih da nauče da
raspolažu novcem je zakon o bankrotstvu. Zahvaljujući reformi iz 2005,
svaki pojedinac koji podnese zahtev za proglašavanje bankrotstva mora
da odsluša dvočasovno predavanje o uzimanju pozajmica. Ali,
nedostatak znanja u raspolaganju novcem ide dalje od običnih potrošača.
Gil Kristi je funkcioner kompanije Seven siti lerning, koja pruža obuku
za stručnjake sa Vol strita, koji koriste komplikovane matematičke
formule za predviđanje cena nekretnina.
"Mnogi navodno pametni
ljudi i vešti investitori trgovali su hartijama koje suštinski nisu
razumevali. Ali, zašto bih to morao da razumem ako mi donosi zaradu? To
su preterani entuzijazam i preterana samouverenost koji se ponekad
javljaju na tržištu kada sve ide kako treba," kaže Kristi.
Ali Kristi kaže da jednačine koje ti finansijski stručnjaci koriste u svakodnevnim analizama ne pružaju potpunu sliku.
"Nevolja
je u tome što ti modeli i formule često ne uzimaju u obzir ljudske
emocije i uticaj ponašanja koje se događa kada je tržište u naglom
padu. Dakle preterano mnogo se naglašava taj matematički model," kaže
Kristi.
Kristi dodaje da sertifikat koji nudi njegova firma pruža praktičnu, a ne teoretsku obuku.
"Ovaj
sertifikat je usredsređen na izgradnju tih modela, na sposobnost da se
oni podvrgnu kritici, i što je najvažnije, na razumevanje koji model bi
trebalo upotrebiti u zavisnosti od okolnosti na tržištu u bilo kom
trenutku," kaže Kristi.
Ovakvi programi za obuku imaju za cilj
odvraćanje profesionalnih investitora da slepo uleću na tržište i prave
riskantne poteze, kakvi su i izazvali sadašnju ekonomsku krizu.
Programi se bave centralnim pitanjem te krize: ako profesionalci ne
razumeju finansijske odluke koje donose, koliko onda ima nade za to da
će ih razumeti obični Amerikanci?