Američka predizborna kampanja ušla je u završnu fazu. O toj temi i o
mogućoj politici nove američke adminstracije prema Balkanu i Srbiji za
“Glas Amerike” govori profesor političkih nauka na američkom
Nacionalnom univerzitetu za odbranu i stručnjak za Balkan, Stiven
Majer.
Majer: "Ovo su jedinstveni predsednički izbori, koji se
odvijaju na različitim frontovima. Imamo republikanskog kandidata,
koji pokušava da se istovremeno ogradi i od republikanskog predsednika
i od demokrate Baraka Obame, prvog ozbiljnog afro-američkog
predsedničkog kandidata. Lično ne verujem anketama javnog mnjenja, koje
uglavnom daju prednost Obami i mislim da će ovo biti veoma tesna trka.
Što se tiče spoljne politike nove administracije prema Balkanu, mislim
da - bez obzira ko pobedi - neće biti većih promena u politici prema
Srbiji i regionu, niti će ta pitanja biti visoko na listi prioriteta.
Prioriteti će biti Irak, Avganistan, Pakistan, Iran, itd.. Ako bi došlo
do nekih nepredvidjenih situacija, recimo, na Kosovu ili u Bosni,
mislim da će nova administracija izbegavati da se ponovo angažuje u tom
regionu i prepustiti ta pitanja EU. To posebno važi za situaciju u
Bosni, gde se u poslednje vreme dovodi u pitanje federalno i dejtonsko
uredjenje te države".
Glas Amerike: U kontekstu planova velikih sila, da li predvidjate bilo kakvu promenu politike na Balkanu?
Majer: "U
svetlu novonastalog antagonizma izmedju SAD i Rusije, koji narvno nije
dosegao srazmere hladnog rata, mislim da će pitanja Srbije, Kosova i
Bosne možda postati predmet novog interesovanja, ali samo u kontekstu
neke veće igre velikih sila. To manje zemlje moraju da imaju na umu.
Dakle, regionalna pitanja će se rešavati više u svetlu odnosa i
interesa velikih sila, ne u svetlu regionalnih odnosa i aspiracija".
Glas Amerike: Šta bi Srbija mogla da učini, sada po povratku svog ambasadora u Vašington, za unapredjenje svoje pozicije u SAD?
Majer: "Mislim
da nije u pitanju unapređenje pozicije Srbije samo u Vašingtonu, već u
Evropi i u svetu, imajuću u vidu verovatnu manju zainteresovanost nove
administracije za taj region. Interesovanje Klintonove administracije
za Balkan - Srbiju, Hrvatsku i Bosnu - bilo je svojevrsno odstupanje od
spoljnopolitičke tradicije i prakse SAD. Buduća marginalna
zaintersovanost SAD za balkanski region pruža mogućnost ne samo Srbiji,
već i drugim regionalnim zemljama, da zacrtaju svoj sopstveni i
nezavisni put i strategiju i prošire saradnju sa ostatkom sveta. To
znači da bi trebalo shvatiti da je svet prevazišao hladni rat, mada,
na žalost, izgleda da SAD, Zapadna Evropa i druge velike sile ipak
sagledavaju sadašnju svetsku problematiku kroz prizmu hladnog rata,
odnosno konflikta interesa istoka i zapada, a Srbija se našla
zgnječena u takvoj situaciji. Iznad svega, mislim da bi Srbija trebalo
sada da razvija jake regionalne odnose, posebno sa Grčkom, Rumunijom i
Bugarskom, u domenu ekonomije, politike, bezbednosti i tako dalje, što bi mogao
da bude možda najjači front otvaranja te zemlje - prvo prema susedima i
Evropskoj uniji, a zatim i šire".