U
Belorusiji su 28. septembra održani parlamentarni izbori na kojima ni jedan
kandidat opozicije nije izabran. Rusija je izjavila da su izbori bili pravedni.
Ali mnogi medjunarodni posmatrači kažu da jeglasanje bilo ispunjeno
nepravilnostima.
Beloruski
autoritarni predsednik Aleksandar Lukašenko kaže da su parlamentarni izbori 28.
septembra, bili u skladu sa zakonima njegove zemlje i da su predstavljali važan
korak ka demokratiji. Medjutim,
posmatrači Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju – OEBS - kažu da su
ti izbori bili daleko ispod medjunarodnih standarda. Glasalo se za 110 mesta u
parlamentu, a na glasačkom listiću je bilo 78 opozicionih kandidata. Medjutim,
ni jedan od njih nije osvojio mesto u parlamentu. Rusija – najčvršći saveznik
Belorusije - branila je te izborne rezultate i kritikovala procenu OEBS-a.
Robert
Legvold, sa Univerziteta Kolumbija, u Njujorku, kaže da Lukašenko veoma zavisi
od Rusije:
«On
od nje zavisi ekonomski. Zavisi od političke i diplomatske podrške Moskve.
Svaki put kad se održe izbori koji nisu priznati u inostranstvu, Rusi te izbore
priznaju kao legitimne. On to zna – a to zna i opozicija u Belorusiji, da u
dugoročnom smislu, odnosi sa Rusijom ostaju bliski.»
Ali
analitičari poput Legvolda uočavaju pukotine u odnosima Minska i Moskve:
«Bilo
je zategnutosti oko energije zbog toga što Lukašenko Ruse smatra suviše
strogim. Najnovija epizoda tog tipa
odigrala se prošle jeseni, kada je ruski državni monopol Gazprom pretio
da će smanjiti na polovinu dostavu gasa, ako Belorusija ne plati dug koji je
akumulirala u oprethodnih šest meseci, odnosno oko pola milijarde dolara. Bio
je primoran da to plati.»
Pored
toga, Rusija je povećala cene energenata Belorusiji, kao što je to učinila i sa
drugim kupcima, poput Ukrajine. Moskva tvrdi kako želi da okonča
subvencionisane cene gasa i postepeno ih izjednači sa svetskim cenama. Dejvid
Marples, sa univerziteta Edmonton, u kanadskoj pokrajini Alberti, kaže da bi
Belorusija želela da smanji svoju energetsku zavisnost od Rusije, ali da će za
to biti potrebno vreme.
«Belorusija
je tokom protekle godine najavila izgradnju nuklearne elektrane u nastojanju da
smanji energetsku zavisnost od Rusije. To je dugoročno rešenje jer ona neće
biti u pogonu pre 2017. godine, pa je čak i to
optimistična prognoza. Medjutim,
u dugoročnom smislu, jasno je da bi Lukašenko voleo manju zavisnost od
Rusije i veću slobodu za manevrisanje.»
Analitičari
ukazuju na još jedan izvor neslaganja izmedju Moskve i Minska –Lukašenovu
reakciju na kratki ruski rat sa Gruzijom oko separatističkih regija Abhazije i
Južne Osetije. Evo šta kaže Dejvid Marples:
«Rusija
vršila intenzivni pritisak na Minsk da podrži njene poteze protiv Gruzije. Ali,
šta god da je razlog - jer Lukašenka je teško pročitati – Belorusija ne samo da
nije podržala tu kampanju, već nije ni priznala Južnu Osetiju i Abhaziju kao
nezavisne države, uprkos željama Rusije. Mislim da takvo ponašanje pokazuje da
Lukašenkov odnos sa Medvedevom nije mnogo dobar.»
Analitičari
navode da bi zategnutost izmedju Minska i Moskve mogla vremenom da otvori put
boljim odnosima Belorusije i Zapada, posebno Evropske unije. Oni ističu da je
predsednik Lukašenko preduzeo neke pozitivne korake ove godine, poput
postepenog puštanja na slobodu svih političkih zatvorenika, uključujući bivšeg
predsedničkog kandidata, Aleksandra Kozulina, što je bio ključni zahtev Zapada.
Medjutim, analitičari takodje ukazuju da bi Lukašeno morao da preduzme i druge
važne korake i dopusti održavnje slobodnih i pravednih izbora – pre nego što bi
mogao da ima ozbiljnije diskusije sa Zapadom. Oni takodje ukazuju da bi
Lukašenko morao da oprezno izbegava korake koji bi je udaljili od njenog, još
uvek najčvršćeg saveznika, Rusije.