Tokom protekle godine, u izveštajima o medicinskim istraživanjima i dostignućima dominantna tema bile su bazične ćelije. Pored toga, zdravstveni funkcioneri u svetu posebno su pozdravili napretke u suzbijanju dve smrtonosne bolesti.
Bazične ćelije su osnovne ćelije ljudskog embriona, koje su u stanju da se pretvore u bilo koje druge specifične ćelije ljudskog organizma. Naučnici kažu da bi njihovom manipulacijom mogle da se leče mnoge, sda neizlečive bolesti. Tokom protekle godine dva istraživačka tima, jedan u Sjedinjenim Državama a drugi u Japanu, uspela su da ćelije ljudske kože pretvore u jednu vrstu bazičnih ćelija, sa istom sposobnošću pretvaranja u ćelije drugih tipova. Jedan od američkih istraživača, Džejms Tompson sa Univerziteta države Viskonsin, kaže da bi to otkriće moglo da okonča žestoke debate za i protiv korišćenja bazičnih ćelija iz ljudskih embriona.
”Ovi novi rezultati nisu potpuno eliminisali kontroverzu, ali verovatno označavaju početak njenog kraja.“
Američki istraživači prvi su pružili dokaz da reprogramirane bazične ćelije mogu da leče bolesti. Miševe odgajene sa genima koji i kod ljudi izazivaju anemiju srpastih krvnih ćelija izlečili su tako što su ćelije uzete iz kože tih miševa reprogramirali da liče na embrionske bazične ćelije, a zatim ih ponovo ubrizgali životinjama. Oboleli miševi ubrzo su počeli da proizvode normalnu krv i simptomi bolesti su nestali.
Tokom ove godine, Mario Kapeki, sa Univerziteta države Juta, Oliver Smajtins, sa Univerziteta države Severna Karolina i Martin Evans, sa Univerziteta u Kardifu, u Velikoj Britaniji, dobili su Nobelovu nagradu za medicinu jer su odgajili vrstu laboratorijskih miševa koji omogućavaju mnoga genetska istraživanja. Metju Goldberg je neurolog sa Univerziteta jugozapadnog Teksasa, u Dalasu, koji se bavi istraživanjem uzročnika Parkinsonove bolesti.
”Rekao bih da sva naša istraživanja u osnovi počivaju na njihovim otkrićima.“
Goldberg kaže da on i njegov tim koriste te specijalne miševe u nastojanju da identifikuju gene odgovorne za pojavu Parkinsonove bolesti tako što im neutrališu određeni gen kako bi izazvali simptome pomenute bolesti.
”Neutralisanjem tog gena moguće je analizirati promenu u ponašanju i fiziološke promene u tim miševima kako bi se razumela njegova normalna funkcija.“
2007. došlo je i do nekih važnih promena u zdravstvenoj zaštiti u svetu. Zahvaljujući intenzivnoj kampanji vakcinacije, broj slučajeva malih boginja smanjen je za 91 odsto u Africi, a 68 odsto u svetu. Direktorka američkog Centra za kontrolu bolesti, Džuli Gerberding, članica je koalicije organizacija nazvane Inicijativa za male boginje.
”Slavimo ovaj gotovo neverovatan napredak. Ali istovremeno znamo da još uvek u svetu 242 hiljade dece umire od malih boginja.“
Pomenuta organizacija kaže da će se sada usredsrediti na vakcinaciju dece u Južnoj Aziji, gde se otkriva najveći broj slučajeva te bolesti.
Krajem 2007, istraživači su izvestili o značajnom napretku u razvoju vakcine protiv malarije. 90 odsto od oko milion dece u svetu koja obole od malarije, živi u supsaharskoj Africi. Tokom probne primene pomenute vakcine, u Mozambiku, na uzorku od 2 hiljade dece, rizik od dobijanja malarije smanjen je za gotovo 60 procenata. Naučnici kažu da bi vakcina mogla da bude spremna za upotrebu kroz oko dve godine.