2011. godine većina Amerikanaca rođenih neposredno po završetku Drugog svetskog rata, u periodu poznatom kao ”bejbi bum,“ napuniće 65 godina i početi da se penzioniše. U ”bejbi bumere“ ubrajaju se građani rođeni između 1946. i 1964. godine. Američke kompanije strahuju od toga, jer mnogi predviđaju najveći odliv stručne radne snage u američkoj istoriji.
Rezultati jedne studije organizacije za globalna ekonomska istraživanja Konferens bord, pokazuju da se američke firme nedovoljno pripremaju za penzionisanje ”bejbi bumera.“ Istraživač u toj organizaciji, Dajen Piktialis, i sama pripadnica te generacije, kaže da radna snaga koja bi trebalo da ih zameni jednostavno nije toliko brojna da popuni sva upražnjena radna mesta, dok većina firmi nema pripremljene programe za prenos znanja ”bejbi bumera“ drugima:
”Najveći izazov biće kako podesiti poslovnu politiku organizacije tako da stariji radnici, koji mogu i žele da nastave da rade, ostanu u njoj.“
To što većina ”bejbi bumera“ ne želi da se povuče iz aktivnog života, uprkos tome što bi mogli da se penzionišu, dobra je vest. Mnogi od njih kažu da su spremni da nastave da rade sa skraćenim ili fleksibilnim radnim vremenom.
”Sve studije pokazuju da negde između 70 i 80 odsto ”bejbi bumera“ želi da nastavi da nešto radi. Deo razloga je što su oni bolje obrazovani i zdraviji od prethodne generacije. Oni žele da ostanu angažovani, da nastave da doprinose, Žele da okupiraju svoj mozak.“
Da bi iskoristile taj potencijal, kaže Dajen Piktialis, kompanije i neprofitne organizacije moraju da preispitaju svoju politiku zapošljavanja i u traganje za stručnom radnom snagom prišire i na starije ljude:
”Kompanije su snažno usmerene ka mlađim kandidatima: koje univerzitete su završili, koliko su vešti u korišćenju interneta... Samo mali broj firmi ima iskustvo u zapošljavanju zrelih stručnjaka.“
Međutim, profesor ekonomije na Bostonskom univerzitetu, Stiven Kotlikof, kaže da će penzionisanje ”bejbi bumera“ najviše uticati na budžet Sjedinjenih Država:
”Najveći problem biće u tome što će relativno mali broj zaposlenih uplaćivati u penzioni fond iz koga će penzije dobijati veliki broj ”bejbi bumera.“ Trenutno su ti izdaci 30 hiljada dolara po osobi, ali kada ”bejbi bumeri“ odu u penziju to će iznositi 50 hiljada u današnjoj vrednosti dolara.“
I vlada i privatni sektor već godinama pokušavaju da nađu rešenje za probleme koje će izazvati masovni odlazak ”bejbi bumera“ u penziju. A do početka je ostalo samo još pet godina.