Linkovi

Jedanaestog jula dvanaest godina od masakra 7.000 Bošnjaka u Srebrenici


Počinioci ovog zločina, kao što je poznato, još nisu izvedeni pred lice pravde. Dok neki spekulišu da je pomilovanje najvećih krivaca bilo deo Dejtonskog sporazuma, kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini, drugi insistiraju da opraštanje krivice zapovednika snaga bosanskih Srba nikada nije bilo uslov za taj sorazum. Na jednom panelu u Vašingtonu, proteklih dana, istraživano je da li napori da se osiguraju mir i pravda u Bosni i Hercegovini dejstvuju usklađeno ili ne.

Vršilac dužnosti američkog državnog sekretara Lorens Iglberger je decembra 1992, izjavio da su Sjedinjene Države identifikovale osumnjičene za zločine u bosanskohercegovačkom ratu, koji je počeo iste godine. Iglberger je rekao da se zapovedniku vojske bosanskih Srba, Ratku Mladiću i predsedniku Republike Srpske, Radovanu Karadžiću mora suditi. Jedna od posledica inicijative Sjedinjenih Država je stvaranje ad hok Medjunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju 1993. Ali, rat je još besneo i mir je tek trebalo dogovarati. Uspostavljanje Tribunala je suočilo potencijalne mirotvorce sa novom realnošću: da li amnestija nekih zločinaca može biti deo mirovnog sporazuma? Da li mirotvorci treba da pregovaraju sa onima koje je Tribunal optužio? Džojs Noj iz američkog Instituta za mir kaže da je amnestija, iako nemoralna, važan podsticaj tokom mirovnih pregovora.

''Znam da je amnestija dostojna prekora, jer ne želimo da bilo ko prodje nekažnjeno za zločine koje je počinio. Ali, mirotvorci su u prošlosti imali mogućnost da koriste sve čime raspolažu, pa i amnestiju. Ovo izaziva brojna etička i moralna pitanja. Da li vi, kao mirotvorac, treba da ponudite amnestiju nekome za koga znate da je zločinac, ako u isto vreme znate da će ta amnestija zaustaviti ubijanje», kaže Džojs Noj.

Bivši bosanskohercegovački ministar inostranih poslova Muhamed Šaćirbej, koji je učestvovao u Dejtonskim pregovorima, kaže da amnestija šteti mirovnom procesu.

''Mislim da ne treba da nudimo potpunu amnestiju, zato što podstiče zločinačko ponašanje'', kaže on.

Tribunal je podneo optužnice protiv glavnih zvaničnika bosanskih Srba u julu 1995. godine - neposredno pre početka intenzivnih mirovnih pregovora pod vođstvom Sjedinjenih Država. U svojoj knjizi, ''Okončati rat'', glavni američki pregovarač Ričard Holbruk piše da amnestija nikada nije bila stavka u pregovorima, ali dodaje da se ''Tribunal pojavio kao važan instrument politike koja nam je dozvolila da, na primer, izbacimo Karadžića i druge optužene ratne zločince iz javne službe''.

''Optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića su išle na ruku pregovaraču Ričardu Holbruku i dozvolile mu da ih isključi iz razgovora. Miloševića je smatrao razumnijim'', kaže Džojs Noj.

Vođstvo bosanskih Srba je ovlastilo predsednika Srbije Slobodana Miloševića da u njegovo ime odlučuje u mirovnim pregovorima. Džojs Noj naglašava da se u slučaju Bosne i Hercegovine, Tribunal pokazao korisnim partnerom u mirovnom procesu.


''Holbruk zvanično nije hteo da ima posla s Karadžićem i Mladićem. Optužnica mu je to i omogućila. Nije jasno da li bi mu evropske sile dopustile potpuno isključenje glasa bosanskih Srba u pregovorima, da optužnica nije bila podignuta'', kaže Džojs Noj.

Medjunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju je podstakao stvaranje nekoliko tribunala za ratne zločine i na posletku, 2002, i Medjunarodnog krivičnog suda. Stalni tribunal - sa 104 člana - ima mandat da krivično goni pojedince za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovečnosti.

XS
SM
MD
LG