Linkovi

Tigar se sve redje može videti u prirodnoj sredini Indije


Indija se sada našla u nezavidnoj situaciji održavanja rezervata tigrova – bez tigrova. Zbog toga je načinjen plan za preseljenje nekih od tih velikih mačaka.

u državi Radžastan, jedno je od najpogodnijih mesta za posmatranje tigrova. Zbog toga je park veoma privlačan za turiste koji donose preko potrebne prihode ovom ruralnom području. Rezervati u drugim delovima zemlje niu toliko srećni. U , takođe u Radžastanu, turisti su nestali, jer nijedan tigar nije primećen još od novembra, 2004. Za nestanak tigrova u Sariski, okrivljuje se čovek. Ministarstvo za životnu sredinu i šume planira da preseli neke od tigrova iz Rantambore u Sarisku, što podržava i šef Projekta tigar u ovom ministarstvu, Radžeš Gopal.

«Možemo sasvim dobro da podnesemo preseljenje nekoliko mladunaca koji su višak u zabačenim delovima samog rezervata, rezervata Rantambore – u Sarisku. To nije problem», kaže Gopal.

Mnogi se međutim protive, tvrdeći da u Parku Sariska živi deset hiljada ljudi. Među njima su i meštani koji se boje tigrova i zverokradice koje prodaju tigrove kože i druge delove tela na crnoj berzi s druge strane granice u Nepalu i Kini. Veruje se da neki proizvodi od tigra imaju lekovito dejstvo, a služe i kao afrodizijak. Jedan od najpoznatijih indijskih zaštitnika tigrova, Valmik Tapar, smatra da plan za preseljavanje nekoliko sela sa parkovskog područja, neće sačuvati ugrožene životinje.

«Ako oni neće da idu i niko ne ode, onda ne možete da preselite ni tigrove, jer tigrovi i ljudi ne mogu da žive zajedno. Tigru rastu zazubice kada vidi četvoronošce koje gaje ljudi u selima, kao što su krave i bizoni. Tada dolazi do sukoba interesa ljudi i tigrova, što se dešavalo vekovima», kaže Tapar.

Borci za zaštitu tigrova se žale da niko u indijskoj vladi izgleda da nije bio čvršće rešen da spasava životinje nego što je to bila bivša premijerka Indira Gandi. Ona se bila okomila na lovce na tigrove i trgovce krznom i inicirala osnivanje prvih devet rezervata u okviru Projekta tigar. Sadašnji nadzornik tog projekta odbacuje kritike i kaže da je Indirino nasleđe i dalje živo i da ga poštuje i sadašnji premijer.

»Služba za zaštitu tigrova je pripremila komplet hitnih preporuka koje se sprovode. To se nadzire sa najvišeg nivoa vlade. Prema tome, uopšte ne vidim da je interesovanje opalo ili da su se smanjili napori», kaže Gopal.

Ipak, brojke govore drugačije. U vreme atentata na Indiru Gandi, 1984, u Indiji je bilo oko četiri hiljade tigrova. Zvanična procena je da ih sada ima oko tri i po hiljade, ali pojedinci procenjuju da bi stvarna cifra mogla da bude upola manja od te.

«To je potpun neuspeh vlade. Reč je o tome da niko ne želi efikasno da upravlja tim sektorom. Cela stvar odlazi u zapećak i završiće se tako što će za još tri – četiri godine, broj tigrova da padne na možda 500 – 600. A onda će svi da dignu glas, ali će biti prekasno», kaže Tapar.

Lovokradice doslovno prevladavaju zaštitnike tigrova. Čuvari nisu u stanju da prete lovokradicama; svega nekolicina čuvara je u stanju da na odgovarajući način patrolira velikim površinama i to bez oružja. Bivši zvaničnik šumarske službe, Sudžoj Banerdži, vodi program zaštite u Indiji, u ime Svetskog prirodnjačkog fonda. On kaže da bi taktiku trebalo usmeriti na hvatanje kolovođa organizovane trgovine tigrovima.

«Potrebno je preduzeti usaglašenu akciju protiv velikih lovokradica, a ne protiv malih, jer će male ionako nestati same od sebe s obzirom da neće imati tržište i neće moći da prodaju», kaže Banerdži.

Indija je glavni izvor te trgovine, a Interpol procenjuje da ilegalna trgovina životinjskim proizvodima u svetu donosi 12 milijardi dolara godišnje. S obzirom na tu količinu novca u igri, borci za zaštitu kažu da je indijski tigar u ogromnoj opasnosti.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG