Ukoliko svoj sud o Amerikancima donosite samo na osnovu medijskih izveštaja o poznatim ličnostima iz sveta zabave, zvezdama sporta, roka i repa, ili političarima, verovatno bi mogli da se zakunete da su Amerikanci razmaženi, prazni, vulgarni i opsednuti novcem i šljaštećim dijamantskim nakitom, kojim se upravo naglašava koliko je neko bogat. Taj nakit se u žargonu u Americi naziva "bling" ili "bling-bling".
Ali, ukoliko se ne koncetriemo na Materijalne devojčice i dečake, što bi rekla Madona, videćemo vrlo drugačiju stranu američkog karaktera. Tokom 2005, poslednje godine u kojoj su se takve stvari još merile, više Amerikanaca nego ikad u istoriji ove zemlje poklonilo je svoje vreme volontirajući. Zauzvrat nisu dobili ni jedan jedini peni. Nije bilo crvenih tepiha i TV kamera. Njihova nagrada bila je zahvalnost onih manje srećnih ljudi i organizacija, ali i potpuno zadovoljstvo, koje su osećali zbog onoga što su uradili. Evo jednog primera:
Dok su na hiljade američkih studenata pohrlile da svoj prolećni raspust provedu na plažama Floride i Meksika ne bi li se sunčali i zabavljali, 40 studenata Univerziteta Ričmond odleteli su iz Virdžinije u Luizijanu, zasukali rukave i pomagali u izgradnji domova i crkava u četvrtima Nju Orleansa, koje su i dalje porušene, više od godinu i po posle uragana Katrina. Kako je napisao novinar lokalnog dnevnika Ričmond Tajms-Dispeča, "Dok su njihove kolege tamanile kremu za zaštitu od sunca, grupa sa Univerziteta Ričmond svaki dan je završavala sa opekotinama od sunca, flekama od prašine i osmehom na licu".
Procenjuje se da se 29 procenata odraslih Amerikanaca bavi spasavanjem povređenih ptica u divljim staništima, služi obroke u kuhinjama za siromašne i beskućnike, podiže štale na farmama, teši pacijente u bolnicama i tako dalje i tako dalje. "Amerikanci žele nešto više od posla od devet ujutro do pet popodne", rekao je jedan volonter Mirovnih trupa (Peace Corps) novinaru Kriščen Sajens Monitora. Da bi dobili to "nešto više" oni poklanjaju svoje vreme, svoj znoj i svoju ljubav.