Interna istraga Haškog tribunala o smrti bivšeg predsednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića u sudskom pritvoru, 11. marta, potvrdila je da je Milošević umro prirodnom smrću, od infarkta.
Prema objavljenim rezultatima istrage koju je vodio potpredsednik Tribunala Kevin Parker, nikakvi otrovi nisu pronadjeni u Miloševićevom telu, a nijedna od supstanci koje su nadjene nije doprinela njegovoj smrti. Odbačena je i mogućnost samoubistva, kao i nasilja kao uzroka smrti.
U izveštaju sudije Parkera navodi se i da je Milošević imao primerenu medicinsku negu i lečenje u pritvoru Haškog tribunala u koji je 2001. godine došao sa "ozbiljnim zdravstvenim problemima".
Obdukcijom je utvrdjeno da je Milošević patio o hipertrofije srčane pretkomore i arterioskleroze.
Prema istrazi Tribunala, Milošević je u pritvoru u nekoliko navrata odbio da posluša savete lekara i uzima propisane doze lekova, a u njegovoj ćeliji su nalaženi i lekovi koji mu nisu bili prepisani i koje je on samovoljno uzimao. Jedan od tih lekova je i jak antibiotik rifampicin, pronadjen u Miloševićevoj krvi, koji je, po sudiji Parkeru, on, uz rizik po sopstveno zdravlje, uzimao da bi smanjio efekat lekova protiv visokog pritiska koje su mu prepisali lekari u pritvoru.
Neprepisane lekove, Milošević je dobijao spolja, koristeći privilegiju da u pritvoru vidja veliki broj svedoka pošto se branio sam. Jednom je u njegovoj ćeliji pronadjena i boca viskija, piše u izveštaju. Zbog svega toga je upravnik pritvora Timoti Mekfaden više puta upozorio sudskog veće da ne može preuzeti odgovornost za Miloševićevo zdravstveno stanje, navodi se izmedju ostalog u izveštaju Tribunala.
Sudija Parker zaključio je i da nema dokaza da bi operacija, koju je predlagao ruski profesor Leo Bokerija, Miloševiću spasla život, jer se drugi specijalisti nisu složili s tim vidjenjem.