Linkovi

Optužnica protiv Libija poslednji u nizu udaraca za Buša i Belu kuću


Predsednik Buš pretrpeo je politički udarac ove nedelje zbog podizanja optužnice protiv Luisa Libija, posle čega je usledila Libijeva ostavka. Šef kabineta potpredsednika Dika Čejnija suočen je sa pet tačaka krivične optužnice u vezi sa istragom oko odavanja identiteta tajnog agenta CIA-e pre dve godine.

Optužnica protiv Libija došla je u nezgodno vreme za Belu kuću. Rejting predsednika Buša kod američke javnosti na najnižem je nivou do sada, pre svega zbog zabrinutosti oko američkih žrtava u Iraku i slabog odgovora na uragan Katrina. Federalna velika porota u Vašingtonu podigla je protiv Libija optužnicu, koja se sastoji iz pet tačaka, među kojima je između ostalog ometanje pravde, krivokletstvo, i davanje lažnih izjava u vezi sa slučajem Valeri Plejm. Ona je bila tajni agent CIA-e, udata za bivšeg ambasadora Džozefa Vilsona, koji je pre američke invazije na Irak 2003. godine, optužio Bušovu administraciju da je manipulisala obaveštajnim podacima o tome da li Irak poseduje oružje za masovno uništenje, što zvaničnici administracije i danas poriču.

Specijalni tužilac Patrik Ficdžerald trebalo je da utvrdi da li je identitet agenta Valeri Plejm otkriven kao deo nastojanja da se, zbog njegove kritike invazije na Irak, diskredituje amabasador Vilson. Međutim, velika porota nije podigla nijednu optužnicu koja se tiče glavnog pitanja da li je neko, otkrivanjem identiteta gospođe Plejm prekršio federalni zakon. Umesto toga velika porota fokusirala se na optužbe da je Luis Libi lagao istražitelje i samu porotu o tome gde je isprva saznao identitet gospođe Plejm. Libi je rekao da se to dogodilo u razgovoru sa nekoliko istaknutih novinara, ali je tužilac Ficdžerald, na konferenciji za novinare u Vašingtonu, saopštio da je Libi saznanja o Valeri Plejm prvo dobio od zvaničnika vlade, uključujući i potpredsednika Čejnija, a ne od novinara.

«Na kraju svega, izgleda da priča gospodina Libija, da je bio na kraju lanca telefonskih poziva kojim su novinari jedan drugom prenosili informacije – nije bila istinita. Bila je lažna. On je bio na početku tog lanca, bio je prvi službenik vlade koji je otkrio informaciju novinarima, a posle toga je pod zakletvom više puta lagao o tome.»

Ficdžerald ističe da potpredsenik Čejni nije učinio ništa loše kada je sa drugim zvaničnicima vlade razgovarao o Valeri Plejm. Libi se zakleo da će osporiti te optužbe, dok su i predsednik i potpredsednik izjavili da otpuženog zvaničnika treba smatrati nevinim sve do suđenja. S druge strane, samo suđenje moglo bi ponovo da u centar pažnje dovede kontroverzu oko toga kako je Bušova administracija američkoj javnosti predstavila potrebu da se krene u rat protiv Iraka. U međuvremenu, predsednik Buš kaže da je posvećen daljem radu na svojim prioritetima, uključujući rat protiv terorizma i nacionalnu ekonomiju.

«Imam dužnosti koje treba da obavim, a isto je i sa ljudima koji rade u Beloj kući.»

Politički analitičari vide optužnicu protiv Libija, kao novi u nizu koraka unazad za predsednika, manje od godinu dana od njegovog re-izbora. Stručnjak sa Univerziteta Virdžinija Leri Sabato kaže:

«Svaka optužnica protiv nekog na tom nivou je ogromna stvar. To je velika priča i izuzetno remeti situaciju u Beloj kući.»

Zvaničnike u Beloj kući već nedeljama opterećuje i mogućnost da bi dugogodišnji politički savetnik predsednika, Karl Rouv, mogao takođe da bude optužen u vezi sa istragom o odavanju identiteta agenta CIA-e. Protiv Rouva nije podignuta optužnica, ali je specijlani tužilac izjavio da je on i dalje pod istragom. Neki analitičari brinu da bi se ovaj slučaj mogao pokazati kao velika smetnja za Rouva u trenutku kada je najpotrebniji predseniku. Profesor Džejms Turber, direktor Centra za kongresne i predsedničke studije na Američkom univerzitetu u Vašingtonu kaže:

«Ovo je, po mom mišljenju, zaista mračni period za Belu kuću. Predsedniku će ubuduće biti veoma teško bez svog prijatelja, ali i političkog savetnika, koji neće biti stoprocentno koncentrisan da mu pomogne.»

Političke teškoće predsednika Buša prate obrazac koji je već viđen kod nekih predsednika u njihovom drugom mandatu. Taj trend pojedini istoričari nazivaju «bluz drugog mandata». Poslednji predsednik sa dva mandata, demokrata Bil Klinton zamalo je izbegao opoziv zbog seks skandala sa pripravnicom Bele kuće Monikom Luiinski i laganja velike porote, ali ga je Senat oslobodio krivice i on je obavljao svoj mandat do kraja.

Bivši predsednik Ronald Regan u svom drugom mandatu mučio se sa skandalom poznatim kao Iran-Kontra. Radilo se tajnim pokušajima da se američki taoci, koje su islamistički teroristi držali u Libanu, oslobode prodajom oružja Iranu i usmeravanju dela profita anti-komunističkim pobunjenicima u Nikaragvi, poznatim kao Kontra. Međutim, nema sumnje da je najgori bluz drugog mandata «odslušao» predsednik Ričard Nikson zbog skandala Votergejt. Nikson je bio prinuđen da podnese ostavku 1974. godine, zbog pokušaja da prikrije umešanost Bele kuće u operaciju priskluškivanja glavnog štaba Demokratske stranke u kompleksu hotela «Votergejt» u Vašingtonu.

XS
SM
MD
LG