Međunarodna komisija za Balkan je prije pola godine u svom izvještaju, zatražila od međunarodne zajednice da pomogne u rješavanju preostalih spornih pitanja na Balkanu, kao što su: budućnost Bosne i Hercegovine, pitanje državnog statusa Crne Gore, utvrđivanje granica Makedonije i, kao najvažnije, pitanje budućeg statusa Kosova.
Predsjednik “Projekta za demokratiju”, Brus Džekson, u razgovoru za Glas Amerike, podsjeća da je upravo u izvještaju Međunarodne komisije za Balkan, čiji je član – potencirana činjenica da je status quo na Kosovu neodrživ i da se pitanje kosovskog statusa mora brzo rješavati, uporedo sa rapidnom integracijom balkanskog regiona u Evopsku uniju i NATO.
“Evropska unija i NATO moraju da budu dio paketa rješenja preostalih sporova, jer bez evropske integraciije region Balkana nema šansu. Zadovoljni smo što je ambasador Kai Eide, na osnovu čijeg je izvještaja Savjet bezbjednosti UN preporučio početak pregovora o kosovskom statusu, pored svojih ličnih observacija prihvatio i nalaze Međunarodne komisije za Balkan. Mi se nadamo da će prva faza procesa početi najkasnije za 30 dana i da će se okončati do juna naredne godine. Neće tu biti mnogo prevovora. Iskreno, ne pregovara se već međunarodna zajednica utvrđuje karakter budućeg procesa. Mnogi ljudi misle da će status Kosova biti neka vrsta nezavisnosti, pri čemu to ne podrazumijeva suverenitet i državnost. To se mora zaraditi vremenom, ako se demokstrira kapacitet odgovorne vlasti koja je, između ostalog, u stanju da zaštiti manjine. Raspravljaće se o tome kome će u tom periodu biti povjeren međunarodno-pravni suverenitet dok Kosovo bude dokazivalo samoupravu koja neće ugrožavati unutrašnje prilike, manjinske zajednice na Kosovu i koja neće ugrožavati region. Ambasador Eide je snažno kritikovao nedostatak samouptravnih kapaciteta sadašnje kosovske vlade, ali mi se na nadamo da će naredna faza procesa rešavanja statusa Kosova početi u junu, kada bi Evropska unija trebalo da počne pregovore sa Srbijom, Makedonijom i drugima”
Opšteprihvaćeno je u Vašingtonu i Evropi da čekanje na Balkanu nije od pomoći i da čekanje - stvari samo čini gorim nego što jesu, kaže Džekson.
”Deceniju od okončanja rata u Bosni i 6 godina nakon konflikta na Kosovu, međunarodna zajednica nije zadovoljna tempom procesa pomirenja i evroatlanske integracije regiona, tako da je zaključeno da se rješavanje preostalih sporova na Balkanu ubrza. SAD i Evropska unija su u tome jedinsvene, što se pokazalo i prilikom odluke Savjeta bezbjednosti, a vidjeće se i tokom procesa definisanja kosovskog statusa u kojem će vodeću ulogu imati bivši finski premijer Ahtisari i njegov američki pomoćnik, čije ćemo ime znati za najviše dvije sedmice”
U svakom slučaju, podsjeća Džekson, najvažnije smjernice procesa su poznate.
“Podjela Kosova nije među opcijama, jer niko ne misli da ćemo u ovom vijeku iscrtavati neke nove granice na Balkanu. To se neće desiti. Ja lično ne vjerujem da je vraćanje Kosova pod kontrolu Srbije realno moguće rješenje i fokus Komisije za Balkan, baš kao i ambasadora Kaja Eidea, jeste na zaštiti manjinskih zajednica, zaštiti objekata SPC koji su dio svjetske kulturne baštine, omogućavanju povratka raseljenih i obaveznom uključivanju pripadnika manjinskih zajednica u institucije vlasti, oružane snage i policiju. To će biti uslovi i više će se pažnje posvetiti zaštiti manjina nego mogućnostima precrtavanja političkih granica. U izvještaju Kaja Eidea takođe je navedeno da bi granica Makedonije i Kosova mogla odmah da se utvrdi i da nema razloga da Makedonija bude talac procesa statusnih pregovora za Kosovo. Tu granicu je neophodno utvrditi da bi Makedonija mogla da nastavi proces evropske integracije i to pitanje bi trebalo riješiti što prije, kako bi se mogli fokusirati na jačanje lokalnih institucija i stvaranje boljih uslova života za sve stanovnike Kosova. Kosovo je danas izolovano kada je u pitanju ekonomsiki razvoj i direktne strane investicije".
Džekson međutim kaže da nije ubijeđen da će se svi srpski raseljenici vratiti na Kosovo nakon što se pitanje statusa riješi.
“Statistika već ukazuje na slab povratak, jer se – između ostalog – mijenjaju životni prioriteti ljudi. Kosovo je siromašna oblast i razumljivo je da neko i zbog toga ne želi da se vrati. Nije ovdje međutim pitanje da li neko želi, već da li postoje uslovi i da li je bezbjedno da se taj neko vrati”, kaže Džekson.
Beograd neće imati pravo veta
Argumenti Beograda, koje je premijer Srbije Koštunica ponovio na sjedinici Savjeta bezbjednosti govore o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Srbije na Kosovu, uz isticanje da bi cijepanje države bilo presedan u međunarodnom pravnom poretku.
“Dobro poznajem premijera Koštunicu i predsjednika Tadića. Njihov glas u procesu svakako će se čuti, alio oni neće imati pravo veta. I Angela Merkel se, primjera radi, protivi pregovorima EU sa Tusrkom, ali ti pregovori počinju i kancelar Merkel mislim shvata da je to volja međunarodne zajednice. Tako da će ona svoje lično mišljenje podretiti mišljenju i stavu EU. Tako će da bude i u kosovskom procesu. razgovaraće međunarodna zajednica sa narodom Kosova. Srbija svakako ima važnu ulogu, kao važan savjetodavac, kao neko ko vodi računa o položaju srpske zajednice na Kosovu, ali Beograd nema veto na odluku međunarodne zajednice o Kosovu, koje je pod međunarodnim protektoratom”.
Na pitanje kakvu korist Srbija ima od takvog ishoda procesa rješavanja statusa Kosova, Džekson kaže:
“Ako se na to pitanje gleda neostrašćeno, bezbjedno i stabilno Kosovo samo može da ubrza integraciju Srbije u Evropsku uniju. Rješenje problema odnosa sa Crnom Gorom još više će pojednostaviti proces pregovora Beograda i Brisela. Tako da smatramo da je pozitivan rezultat procesa - kada je u pitanju Srbija - njeno članstvo u Evropskoj uniji i NATO – deset ili čak dvadeset godina ranije, nego što bi se to desilo u slučaju da Beograd zadrži krhku i nestabilnu kontrolu nad Prištinom i Podgoricom. Stvaranje kolosjeka za brzu evroatlansku integraciju Srbije je svakako u interesu njene naredne generacije”.