Sleiman: Libija - politički izazov za Obamu

  • Branko Mikašinović

"Gadafi želi da iskoristi averziju muslimanskog sveta prema zapadnoj agresiji", smatra analitičar Maunzer Sleiman

Politički analitičar i jedan od osnivača Arapsko-američkog nacionalnog saveta, Manuzer Sleiman u razgovoru za naš program razmatra šta su ciljevi zapadne vojne intervencije u Libiji i kakav to izazov predstavlja za predsednika Baraka Obamu.

Sleiman: Zapad bi želeo da se u Libiji uspostavi režim, čija politika bi bila u skladu sa evropskom, odnosno zapadnom, i smatra da je ovo zlatna prilika, u svetlu epohalnih regionalnih nemira, da se to sprovede u delo. S druge strane, Gadafi je svestan da je izolovan i da nema gde da se povuče i on će se svakako boriti do kraja, što će neminovno doprineti produžetka konflikata u Libiji.

Glas Amerike: Do koje mere je Libija politički izazov za predsednika Baraka Obamu?

Sleiman: Libija predstavlja politički izazov, pošto je Vašington prvo saopštio da želi da Gadafi napusti vlast i zemlju, mada se istovremeno to ne predvidja rezolucijom UN. Vojna akcija odobrena u UN predvidja samo angažovanost u domenu zaštite civila. Za Obamu to znači da je izložen kritikama u Kongresu u pogledu legalnosti angažovanosti SAD u tom ratu što je stvorilo situaciju da cilj misije nije jasan, pošto je predsednik nagovestio da želi promenu režima, a to nije i gledište rezolucije UN. S druge strane, zapadna akcija implicira podršku pobunjenicima. Predsednik je od samog početka govorio o ograničenoj angažovanosti adminstracije u Libiji, shvatajući njenu složenost, a sada nastoji da tu stvar prebaci u ruke Evropljana.

Glas Amerike: Da li postoji plan akcije nakon pada Gadafijevog režima?

Sleiman: Sve će zavisiti od toga kako će doći do promene režima. Da li će do promene doći intenzivnijom akcijom pobunjenika i gušenjem Gadafijeve vojne moći, ili diplomatskim inicijativama. Medjutim, Gadafi smatra da on može bar neko vreme da održi sadašnju pat poziciju i dokaže da je opozicija nesposobna, uprkos zapadnoj podršci, uzdajući se da će uzburkati pro-muslimanska osećanja širom sveta, a time i podršku njegovoj stvari u borbi protiv zapadne agresije. On smatra da bi mu averzija islamskog sveta prema zapadnoj agresiji mogla da pomogne u stvaranju novog i snažnijeg manevarskog prostora.