De Borgrov: Sirijskoj opoziciji potrebna pomoć

  • Branko Mikašinović

De Borgrov. Sirijski režim bi mogao da preživi uprkos brutalnoj represiji koju sprovodi.

Ko će preovladati u Siriji - opozicija ili režim Bašara al-Asada - i da li bi moglo da dodje do internacionalizacije sirijskog konflikta?” Jedno od gorućih svetskih pitanja je, u razgovoru za naš program, razmotrio direktor Projekta za analize medjunarodnih pretnji u Centru za strateške i medjunarodne studije, Arn de Borgrov.

De Borgrov: “Na to pitanje se može odgovoriti osvrtom na istorijsku pozadinu te zemlje koja nam govori da je od 1945. kada su Francuzi napustili Siriju, pa do 1970. kada je general Hafez al-Asad, otac sadašnjeg predsednika, preuzeo vlast došlo do 21 puča ili pobune. Ako bi morao da se u ovom momentu opkladim, mislim da bi režim mogao da preživi, uprkos svojoj brutalnosti i činjenici da je pobio na hiljade svojih gradjana. Do sada je predsednik Bašar al-Asad pobio oko 8 hiljada ljudi, dok je njegov otac u februaru 1982. pobio oko 21.000 u gradu Hami. S druge strane, mi ne znamo ko sačinjava opoziciju. Tu ima izuzetno dobrih ljudi, ali i pripadnika al-Kaide, Muslimanskog bratstva, uticaja Irana i drugih frakcija, tako da sve to koči odredjeniju akciju medjunarodne zajednice.”

Glas Amerike: Neki analitičari tvrde da opozicija nije dobro organizovana niti ujedinjena?

De Borgrov: “Uzimajući u obzir brutalnost represije sirijskog režima, ne znam kako bi opozicija mogla da bude bolje organizovana ili delotvornija. Mislim da je opoziciji potrebna veća pomoć velikih sila, koje oklevaju, uzimajući u obzir i libijsko iskustvo, gde je sada vodeća vojna ličnost u Tripoliju bivši šef al-Kaide za Libiju. Jasno je da se u ovim revolucionarnim situacijama odvijaju zakulisne igre i stoga oklevanje pirlikom odlučivanja o tome kome pružiti podršku.”

Glas Amerike: Kakve su šanse da se sirijski sukob internacionalizuje?

De Borgrov: “O tome se dosta govori zbog umešanosti Irana, njegove podrške sirijskom režimu, kao i podrške Rusije i Kine. Bojim se da ne bi trebalo mnogo da ovakva situacija preraste u medjunarodni konflikt. Iran je već angažovan u Siriji i povezan je sa aktivnostima Hezbolaha u Libanu i Hamasa na palestinskim teritorijama. Pouka koju možemo da izvučemo is našeg regionalnog iskustva jeste da nema krakotoročnih angažovanja ili konflikata. Uzmite za primer naše angažovanje u Iraku i Avganistanu. Pretpostavljalo se da će ti konflikti biti okončani brzo, za nekoliko nedelja ili meseci, ali mi smo u Avganistanu već više od deset godina, a u Iraku smo bili osam.”