Amerièka spoljna politika i predsednièki izbori - 2004-03-01

Na jednom nedavno održanom skupu u Savetu za spoljnopolitièke odnose, ovde u Vašingtonu, postavljeno je pitanje: koliko æe biti važna spoljna politika u ovogodišnjoj trci za Belu kuæu? Veoma važna, kaže Džef Grinfild, viši politièki analitièar kablovske televizijske mreže CNN. On kaže kako Amerikance veoma zabrinjava ugrožavanje njihove bezbednosti, bilo u vojnom ili ekonomskom smislu. Naèin na koji Amerika reaguje na te pretnje, kaže on, može se svesti na dva osnovna principa: izolacionistièki i intervencionistièki. Džef Grinfild kaže da su oba ta principa više puta ponavljana u amerièkoj istoriji:

”Mislim da u amerièkom naèinu razmišljanja o ostalom svetu postoje dva pravca koji se neprestano smenjuju. Jedan od njih je da mi ne želimo previše da se bavimo ostatkom sveta. Mi smo nastali kao opozicija Evropi i veoma smo sumnjièavi prema svemu što dolazi iz Evrope: velikim gradovima, korumpiranom plemstvu, verskim ratovima... Osim toga, imamo dva okeana koji nas razdvajaju od veæeg dela sveta. Drugugo gledište je da je Amerika zvezda vodilja za ostatak sveta i da stoga imamo odgovornost da tom ostatku sveta pokazujemo šta u suštini znaèi biti slobodan i nesputan.“

Tokom Hladnog rata veæina Amerikanaca oèekivala je od svojih predsednika da imaju tvrd stav prema komunizmu. Mark Halprin, politièki direktor amerièke radiotelevizijske mreže ABC, kaže kako je veæina Amerikanaca smatrala da je Republikanska stranka veštija u tome:

”Realno govoreæi - to je važno pitanje. To je jedna od kvalifikacija za predsednika, jedna od njegovih nadležnosti, i to je tokom Hladnog rata bila njihova najveæa prednost u politici. Mislim da to sada ponovo predstavlja veliku prednost za tu stranku jer, zbog raznih kulturnih i istorijskih razloga, te dve stranke nemaju isto gledište o nacionalnoj bezbednosti. Pitanje je samo, da li je to automatska prednost za Džordža Buša, koju æe on iskoristiti na ovim izborima?“

Po mišljenju Marka Halprina, republikanci ponovo imaju prednost jer su teroristièki napadi od 11. septembra 2001. iznova stvorili atmosferu Hladnog rata u amerièkoj politici. On kaže da bi predsednik Buš, tokom kampanje, trebalo da podseæa glasaèe na to kako je rukovodio zemljom posle napada 11. septembra. Mark Halprin kaže da æe demokratski kandidat, u najboljem sluèaju, imati vrlo težak zadatak da eliminiše tu Bušovu prednost. On istièe da je poslednji demokratski predsednik, Bil Klinton, pobedio zato što je Hladni rat bio završen pa su se Amerikanci okrenuli unutrašnjim pitanjima, kao što su zapošljavanje i obrazovanje. Medjutim, prema analitièaru CNNa Džefu Grinfildu, Bilu Klintonu je pomoglo i to što je imao švršæi stav od svog protivnika prema nekim važnim spoljnopolitièkim pitanjima. U stvari, njega su podržali èak i neki konzervativni republikanci, zbog èvrstog stava prema kršenjima ljudskih prava u Bosni i Kini. Grinfild kaže da bi demokratski favorit, senator Džon Keri, trebalo da to uzme u obzir:

”Keri bi trebalo da što pre razmotri spoljnopolitièke odluke predsednika Buša i da poène da govori: Èujte, znam da ima mnogih u svetu koji žele zlo Sjedinjenim Državama. Koji bi da ubiju što više Amerikanaca. Predsednikov najvažniji zadatak je da zemlju uèini što je moguæe bezbednijom, a evo šta sve predsednik Buš nije uèinio u tom pogledu.“

Verovatni kandidat Demokratske stranke, senator Džon Keri, nije nagovestio da svoju kampanju namerava da vodi na takav naèin. U stvari, Bela kuæa veæ napada naèin na koji je on glasao u Senatu po pitanjima vezanim za odbranu zemlje. Predsednik vašingtonskog instituta zvanog Fondacija za odbranu demokratija (sic!), Kliford Mej, kaže kako bi naèin na koji je senator Keri glasao tokom Hladnog rata, prvog rata u Persijskom zalivu i pre i posle teroristièkih napada 11. septembra 2001., mogao biti iskorišæen kao dokaz da nije dovoljno èvrst u nacionalnoj bezbednosti. Medjutim, Mej priznaje da mu uèešæe u borbama u Vijetnamu daje znatnu prednost:

”Džim Keri je nosio uniformu i bio u Vijetnamu. To bi moglo da nagoveštava da je èvrst i da mu vojna pitanja nisu nepoznanica. Ali za mene to nije dovoljno. Ja uzimam u obzir njegove glasove u Kongresu, za koje mislim da nisu sjajni po ovim pitanjima. Ali to zavisi od toga kako dobro æe ga glasaèi upoznati. Mislim da æe mu pomoæi to što je nosio uniformu i što je bio odlikovan.“

Kerijeva služba u vojsci biæe posebno vredna ove godine, pošto su amerièki vojnici još angažovani u Iraku i Avganistanu. Njihov boravak u Iraku i razlozi za tu vojnu intervenciju pokreæu mnoga pitanja. Analitièari istièu da Amerikanci tradicionalno ne vole da šalju svoje vojnike u oružane sukobe, a ako ih i pošalju, žele da se to što brže završi. Pošto broj amerièkih i iraèkih žrtava stalno raste, Kliford Mej kaže da æe biti od kritiène važnosti odvijanje situacije u Iraku, od sada do poèetka izbora:

”Mislim da Amerikanci žele da vide da je predsednik na pravom putu, da se ostvaruje napredak, da ima strategiju koju je moguæe sprovesti. Ako to budu videli, èak ako ima gubitaka, èak ako je put težak, oni æe ga podržati. Ali ako budu zakljuèili da se sve stropoštava u haos, onda æe biti otvoreniji prema onima koji kažu da postoji bolji put.“

Debata o amerièkoj vojnoj intervenciji u Iraku znatno utièe na proces nominacije kandidata Demokratske stranke pa æe verovatno igrati znaèajnu ulogu i u trci za Belu kuæu. Analitièar Kliford Mej kaže da vojne akcije u Iraku i Avganistanu odražavaju nešto znaèajnije u amerièkoj politici: istorijsku promenu u naèinu kako dve stranke gledaju na mešanje u društveno uredjenje drugih zemalja. Pre 11. septembra 2001., kaže on, veæina demokrata je bila za mešanje, dok je sada veæina protiv toga, ali u najboljem sluèaju neodluèna, jer smatraju da je isuviše teško graditi druga demokratska društva. S druge strane, kaže Mej, veæina republikanaca, predvodjenih predsednikom Bušom, sada pozitivnije gleda na uèešæe u izgradnji drugih društava:

”To gledište neokonzervativaca podseæa na Kenedija, Trumana i Vudroa Vilsona, koji su govorili: ne možemo samo vojno da intervenišemo. U tim zemljama moramo da ostavimo bolje društveno uredjenje od onog koje smo zatekli. Ako za sobom ostavimo moèvaru, u njoj æe se razmnožiti aligatori i komarci koji æe nas napadati. U našem je interesu da ostanemo i pomognemo im.“

To neokonzervativno gledište kritikuju mnogi u Sjedinjenim Državama i u svetu. Politièki analitièari kažu da æe uspeh ili neuspeh amerièkih nastojanja na ponovnoj izgradnji društvenih institucija u Iraku i Avganistanu igrati glavnu ulogu u ovogodišnjoj trci za osvajanje Bele kuæe.