Danas se obeležava Svetski dan izbeglica i Ujedinjene nacije kažu da je broj izbeglica u svetu najveći u proteklih 18 godina, odnosno preko 45 miliona ljudi. Glavni razlog za to povećanje je rat u Siriji.
Četvorogodišnja Šahad se približava godišnjici života u izbeglištvu. Septembra 2012, njena kuća u blizini sirijskog grada Hama je razorena. To se vidi na video snimku načinjenom mobilnim telefonom. Njen otac Jehja opisuje šta je zatekao kada se vratio kući.
„Izvlačili smo ranjene iz ruševina od 10 pre podne do 3. Dva deteta su mi poginula.“
Jehja je sa dve preživele kćeri pobegao u Liban. Šahad je sada postala lice Svetskog dana izbeglica Ujedinjenih nacija, koji se danas obeležava. Tragična priča o ovoj devojčici se prepričava širom Sirije.
Antonio Gutereš, visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice, koji sada obilazi sirijske zajednice, posetio je juče i Sidon u Libanu, u kojem Šahad danas živi.
„Liban je suočen sa egzistencijalnom opasnošću i treba i zaslužuje veliku pomoć međunarodne zajednice. Od apsolutno je suštinskog značaja da ceo svet uzvrati na ovu divnu plemenitost čiji smo svedoci ovde, u selima kao što je ovo.“
Fadi Hakura, analitičar u londonskom centru „Čatam haus“, kaže da se javlja ogorčenje što svet ne čini više.
„Otprilike milion izbeglica u Libanu i oko pola miliona sirijskih izbeglica u Jordanu, predstavljaju veliki teret za lokalne izvore, lokalne usluge, što takođe izaziva neka negativna osećanja.“
I u drugum delovima sveta postoje brojne krize koje se relativno zanemaruju – kao što su izbeglice koje su pobegle od nasilja u Maliju, kaže doktor Uni Krišnan, koji vodi program „Uzvraćanje na nesreće“, globalne dobrotvorne organizacije „Plan inetrenšenal“
„’Plan’ dejstvuje u Burkini Faso, gde su danas hiljade izbeglica. Ali čak i kada novac pristiže, izuzetno je teško izdvojiti sredstva za neke manje vidljive potrebe, kao što su zaštita dece, obrazovanje dece izbeglica i psiho-socijalna nega i podrška.“
Prema izveštaju Ujedinjenih nacija, zemlje u razvoju – kao što je Burkina Faso – prihvatile su 85 odsto izbeglica u svetu. Doktor Krišnan kaže da se najmlađe izbeglice ponekad i ne računaju.
„Deca koja se rode u izbegličkom logoru često tu žive i prelaze u sledeći naraštaj, a potom u naraštaj posle tog. Imamo takve slučajeve. Zbog toga registracija rođenja i beleženje identiteta imaju ključni značaj, jer će im omogućiti da se obrazuju i imaju veći izbor u budućnosti.“
55 odsto svih izbeglica potiče iz zemalja u kojima se vodi rat: Avganistana, Somalije, Iraka, Sirije i Sudana.
Natrag, u Libanu, Jehja i dalje strahuje za budućnost svoje kćeri.
„Videla je ratne avione, artiljeriju, rakete. Nema ničeg što već nije videla.“
U Siriji, ariljerijska vatra i pucnjava se neumoljivo nastavljaju. Ujedinjene nacije procenjuju da će do kraja godine van zemlje biti tri i po miliona Sirijaca.
Četvorogodišnja Šahad se približava godišnjici života u izbeglištvu. Septembra 2012, njena kuća u blizini sirijskog grada Hama je razorena. To se vidi na video snimku načinjenom mobilnim telefonom. Njen otac Jehja opisuje šta je zatekao kada se vratio kući.
„Izvlačili smo ranjene iz ruševina od 10 pre podne do 3. Dva deteta su mi poginula.“
Jehja je sa dve preživele kćeri pobegao u Liban. Šahad je sada postala lice Svetskog dana izbeglica Ujedinjenih nacija, koji se danas obeležava. Tragična priča o ovoj devojčici se prepričava širom Sirije.
Antonio Gutereš, visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice, koji sada obilazi sirijske zajednice, posetio je juče i Sidon u Libanu, u kojem Šahad danas živi.
„Liban je suočen sa egzistencijalnom opasnošću i treba i zaslužuje veliku pomoć međunarodne zajednice. Od apsolutno je suštinskog značaja da ceo svet uzvrati na ovu divnu plemenitost čiji smo svedoci ovde, u selima kao što je ovo.“
Fadi Hakura, analitičar u londonskom centru „Čatam haus“, kaže da se javlja ogorčenje što svet ne čini više.
„Otprilike milion izbeglica u Libanu i oko pola miliona sirijskih izbeglica u Jordanu, predstavljaju veliki teret za lokalne izvore, lokalne usluge, što takođe izaziva neka negativna osećanja.“
I u drugum delovima sveta postoje brojne krize koje se relativno zanemaruju – kao što su izbeglice koje su pobegle od nasilja u Maliju, kaže doktor Uni Krišnan, koji vodi program „Uzvraćanje na nesreće“, globalne dobrotvorne organizacije „Plan inetrenšenal“
„’Plan’ dejstvuje u Burkini Faso, gde su danas hiljade izbeglica. Ali čak i kada novac pristiže, izuzetno je teško izdvojiti sredstva za neke manje vidljive potrebe, kao što su zaštita dece, obrazovanje dece izbeglica i psiho-socijalna nega i podrška.“
Prema izveštaju Ujedinjenih nacija, zemlje u razvoju – kao što je Burkina Faso – prihvatile su 85 odsto izbeglica u svetu. Doktor Krišnan kaže da se najmlađe izbeglice ponekad i ne računaju.
„Deca koja se rode u izbegličkom logoru često tu žive i prelaze u sledeći naraštaj, a potom u naraštaj posle tog. Imamo takve slučajeve. Zbog toga registracija rođenja i beleženje identiteta imaju ključni značaj, jer će im omogućiti da se obrazuju i imaju veći izbor u budućnosti.“
55 odsto svih izbeglica potiče iz zemalja u kojima se vodi rat: Avganistana, Somalije, Iraka, Sirije i Sudana.
Natrag, u Libanu, Jehja i dalje strahuje za budućnost svoje kćeri.
„Videla je ratne avione, artiljeriju, rakete. Nema ničeg što već nije videla.“
U Siriji, ariljerijska vatra i pucnjava se neumoljivo nastavljaju. Ujedinjene nacije procenjuju da će do kraja godine van zemlje biti tri i po miliona Sirijaca.